Mario Oberhofer, Čovječe ne ljuti se
Relativna galerija, 28.4.-21.5.22.
Austrijski umjetnik Mario Oberhofer na riječkoj izložbi predstavlja oko 30 slika na platnu i crteža s temom agresije. Ideja izložbe je osvijestiti agresiju kao dio individualnih i kolektivnih programa po kojima reagiramo u svakodnevnom životu. Tema je uvijek aktualna, a posebno danas kad je prijetnja svjetskog rata na mala vrata ušla u našu svakodnevicu, a tek što smo izašli iz dvogodišnje policijske represije nad slobodom kretanja (i mišljenja). Agresija je sveprisutna, bilo kao otvorena fizička ili pritajena, pasivna, psihička, emocionalna ili autoagresija; međupersonalna ili državna. U međunarodnim odnosima je agresija legitimna, cijeli ekonomski sustav podržava industriju oružja koja je jedna od najjačih u svijetu. Uređaji za ubijanje dio su naše kulture.
Zahvaljujući Hollywoodu, revolver je postao fetišem generacija. Stoga je oružje subliminalno ugrađeno u naš doživljaj kao dio pozitivnog naslijeđa. Ali oružje je esencijalno sredstvo za ubijanje, najradikalnije moguće.
Poseban fenomen je povijest država i naroda koja obiluje ratovima, bitkama i smaknućima. Ratovi kojima dajemo romantična imena (poput domovinskog), proizveli su serije kolateralnih žrtava, u ime „svetinja“. Stoga je agresija dijelom našeg naslijeđa i uzimamo je zdravo za gotovo, što nam umjetnik vrlo direktno servira u vidu ekspresivnih prizora nasilja ili prikrivenih pritisaka, otvorene ili tihe patnje.
Ekspresionizam je u Austriji „kod kuće“ pa Oberhofera možemo smatrati baštinikom starih majstora poput Schielea, koje se ne libe intenzivnim pa i neugodnim prikazima publici servirati neuljepšanu sliku života, nalazeći ljepotu upravo u istini i iskrenosti emocija. Pritom se on ponekad služi i nadrealnim sadržajem pa su poneke slike protkane složenim simbolizmom kojeg nije lako tumačiti. Neke su pak vrlo jednostavne i direktno nas gađaju u osjetljiva mjesta. Osim ekspresionističke tradicije, naći će se u ovom opusu i primjesa fovističke kao i popartističke slobode kombinacije boje i teksta, plohe i tonske modulacije, što daje poseban individualistički pečat stvaralaštvu koruškog umjetnika.
Prateći performans, koji je umjetnik osmislio te uz pomoć četiri glumca postavio u izvedbu, kroz simbolizam igre Čovječe ne ljuti se govori o nasilju i automatizmu surovosti koja je dijelom naše kulture i obrazaca ponašanja, pozivajući nas da osvijestimo vlastitu agresiju i vježbamo toleranciju, prihvaćanje i ljubav. Na drugoj razini provlači se i ideja igre, koja se igra po određenim pravilima; jači će pregaziti slabe i ubrati šlag, a igrati moramo svi. Postavlja se pitanje – moraju li pravila biti tako surova?
Oberhofer je koruški slikar i grafičar, s ateljeom u Villachu. Imao je niz samostalnih izložbi. Osim slikarstvom bavi i dizajnom te konceptualnom umjetnošću.
Iz osvrta Dijane Lukić
