Iskrena pjesma
Kada bih krenula pisati
Neku iskrenu pjesmu
Vi koji bi je sada čitali
Možda bi osjetili
Uz nelagodu
Potrebu
Da se sklonite od mojih riječi
na neko sigurno mjesto.
Jer istina često bude gorka
i vraški boli
Tamo gdje smo najtanji
na strani duše
Ona bi da je nježno svirana
Da njene note klize po nadi
Koja je samot to, nada
Al duši paše
Jer istina je zgromi
Kao izlizani džon
Nasumičnog kukca na cesti
Koji je mislio da gmizi
Prema svjetlu koje mu donosi
spas
Netko tko žudi za blještavilom
Nikad neće zavoljeti moj mrak
Ipak biti u mraku sam
Nije najgore što ti se može
dogoditi
Za mene biti sam je jedini valjani
put
za mir moje duše
Biti sam je moj sinonim za spas.
Darshana Shrijani
O autorici: Darshana Shrijani je došla na ovaj svijet 19.9.1976. godine kao Danijela Bocak. U potrazi za svojim mjestom pod Suncem prošla je sve i svašta pa joj se u takvoj jednoj potrazi u kojoj je izgubila smisao postajanja otkrila poezija kao ekspresivna terapija olakšanja za ublažavanje negativnih emocija i depresivnih događaja koji su kroz jedan cijeli decenij obilježili njezin život. Danas piše prema potrebi, ekspresivno, no više je inspirirana sadašnjim trenutkom i jednostavnim sretnim životom u srcu Podravine okružena prirodom, djecom i životinjama. Zalaže se za promicanje veganstva, zaštitu životinja, permakulturu, ekologiju i život bez okrutnosti i nasilja njegujući vlastitu autentičnost kao jedini imperativ za sreću na ovom svijetu.
