Povodom 10 godina nezavisnog djelovanja i 200 otvorenih izložbi Sonji Švec Španjol postavili smo pitanja o njezinom dosadašnjem djelovanju.
Za početak možete se ukratko predstaviti našim čitateljima.
Moje ime je Sonja Švec Španjol i diplomirana sam povjesničarka umjetnosti i muzeologinja. Radim kao nezavisna kustosica i otvaram izložbe diljem Hrvatske. Ujedno sam i osnivačica i urednica portala o likovnoj umjetnosti PerceiveArt te izbornica ZILIK-a tj.Zimske likovne kolonije koja je jedinstvena kolonija u Hrvatskoj jer je osnovana za i zbog djece bez adekvatne roditeljske skrbi. Iskreno volim svoju struku i rad s umjetnicima, a kako je umjetnost u Hrvatskoj marginalizirana i nedovoljno zastupljena kako u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju tako i u svakodnevnom životu pojedinca, vlastitim djelovanjem nastojim pozitivno pridonijeti promjeni aktualne situacije. Iskreno smatram da je područje umjetnosti od presudne važnosti za duhovno i mentalno bogatstvo pojedinca.
Nedavno ste dostigli impresivnu brojku. Nakon deset godina samostalnog djelovanja dostigli ste brojku od 200 otvorenih izložbi. Kada se osvrnete na sami početak i pogledate Sonju koja je tek krenula u novi svijet i kad pogledate sebe sa desetogodišnjim iskustvom, možete li vidjeti razliku između vas na početku karijere i sada?
Mogu itekako vidjeti razliku jer je onazaista velika. Naime, na samim počecima bila sam iznimno introvertirana i nesigurna. Također, bila sam uvjerena kako će moj posao biti baziran na pisanju predgovora izložbi, a kada sam shvatila da angažman podrazumijeva i javni govor na otvorenju izložbe noge su mi se odsjekle jer sam strepila od javnih nastupa. No, s vremenom sam naučila mnogo toga, stekla bogato i raznovrsno iskustvo i bez lažne skromnosti smatram da sam iznimno napredovala od samih početaka što bi vjerojatno potvrdila i moja obitelj koja ne bi vjerovala da ste joj prije 10 godina rekli kako ću tečno održati govor pred 500 ljudi na otvorenju izložbe. Drago mi je da je tome tako, jer sreća prati hrabre, a unatoč svim nesigurnostima na samim počecima, oduvijek, pa čak i tada,imala sam jasne principe, stavove i viziju što i kako želim raditi te koji su osnovni ciljevi i zadaci moje struke.
Osim pogleda prema sebi, kakav vam je sada pogled prema van, odnosno pogled na ljude koje ste susreli i upoznali tijekom zadnjih deset godina?
Svi ljudi koje sam susrela i s kojima sam na neki način ostvarila suradnju u posljednjih 10 godina oblikovali su me u osobu koja sam danas. Iz negativnih iskustava naučila sam mnoge lekcije i izvukla pouke, a iz pozitivnih iskustava dobila sam potvrdu za nastavak vlastitog djelovanja te razvila međuljudske odnose pune poštovanja s osobama koji su mi i dandanas podrška u radu i dugogodišnji suradnici.
Poznati su nam tzv. slobodni umjetnici (engl. freelance), ali nepoznati su nam slobodni, nezavisni ili freelancer kustosi. Upravo ste vi jedan od nezavisnih ili slobodnih kustosa. Kako se snalazite kao nezavisni kustos? Na koje sve probleme nailazite ali i koje su prednosti takvog rada?
Snalazim se odlično jer sam po prirodi vrlo organizirana i sistematična osoba. Izuzetno sam temeljita, organizirana i pomalo perfekcionist. Kažu da je dobra organizacija pola obavljenog posla, što doista mogu potvrditi iz vlastitog iskustva, jer zbog dobre organizacije vremena stignem količinski odraditi zaista puno opsežnih i kompleksnih angažmana. S obzirom da iskreno volim svoj posao to mi samo daje dodatnu energiju za rad. Prednosti ovakvog načina djelovanja su svakako sloboda u svakom smislu – sloboda organizacije vremena, sloboda odabira ljudi s kojima želite surađivati i projekata na kojima želite raditi. Sloboda da javno i otvoreno iznosite svoje stavove bez straha da ćete biti kažnjeni jer mislite vlastitom glavom i imate stav. Naravno i to nosi svoju cijenu, jer se zamjerite ljudima na pozicijama koji više vole “ne talasaj” princip, ali realno, ja s takvim ljudima tako i onako nikada ne bih mogla surađivati jer smo moralno i profesionalno dva posve drugačija svijeta. Prednost je što zahvaljujući nezavisnom djelovanju stalno upoznajem nove umjetnike i suradnike, putujem i upoznajem skrivene zakutke Hrvatske i stalno radim na sebi – širim znanje i obogaćujem fundus informacija o umjetničkom svijetu i našoj likovnoj sceni. Mane nezavisnog djelovanja su svakako egzistencijalna nesigurnost jer nemate stalne prihode – živite od honorara do honorara, od angažmana do angažmana što podrazumijeva i dugoročnu neizvjesnost. Članica sam Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika što znači da imam status samostalne umjetnice, a to podrazumijeva da nemam pravo na godišnji i bolovanje, nisam kreditno sposobna i mirovina za samostalne umjetnike se obračunava po 0,8 koeficijentu (umjesto 1,2) što znači da će svi samostalni umjetnici doslovce postati socijalni slučajevi kada uđu u mirovinu, jer nam osnovica nije vraćena još od 2009. godine.
U umjetnosti nije sve bajka i nije sve lijepo i krasno. Sigurno je bilo neugodnosti i problema u tih deset godina?
Nažalost, u umjetnosti nije sve bajka iako sam vrlo naivno na samim počecima vjerovala da je sve lijepo i krasno, jer se bavimo tako divnim, plemenitim i inspirativnim područjem ljudskog djelovanja. No, pojedini kolege, suradnici pa i umjetnici koji djeluju u ovom području nisu baš tako plemenitih namjera. Evo, da navedem par primjera: stariji kolega je obećao kolegici i meni da ćemo imati priliku samostalno istražiti, pripremiti i realizirati jednu tematsku izložbu pod njegovim mentorstvom da bi na kraju pokušao sebi pripisati gotovo sve zasluge na projektu. Nadalje, sad već bivša ravnateljica jedne od najvećih kulturnih ustanova u Zagrebu me obrisala s liste prijatelja na jednoj društvenoj mreži zato što sam se usudila napisati kako je boja zidova na jednoj privremenoj izložbi bila loš izbor za predstavljene radove. Jedna kolegica se prepoznala u kritičkom osvrtu na funkcioniranje hrvatske likovne scene koji sam objavila na portalu PerceiveArt i od onda vrlo predano i aktivno nastoji sabotirati svaki moj angažman i djelovanje… No, unatoč svemu tome, a zahvaljujući predanom i profesionalnom radu i kvalitetnim suradnjama, dotični nisu uspjeli u svojim namjerama. Ljudi mogu uspjeti isključivo ako su vođeni plemenitim ciljevima, a ako vas na djelovanje potiče jal, srdžba ili gnjev to vam se prije ili kasnije vrati u životu i naštetite isključivo sami sebi, a ne onima na koje ste se namjerili. S vremenom sam naučila prepoznati ljude i njihove namjere, te se profilirao krug ljudi s kojima surađujem i kojima mogu vjerovati. Izgradila sam vlastiti put i okružila se ljudima s kojim dijelim iste etičke i profesionalne principe. I mislim da je tako najbolje za sve.
Vratimo se na sami početak, a to je vrijeme kada ste krenuli na fakultet. Vi ste diplomirana je povjesničarka umjetnosti i muzeologinja. Što vas je potaknulo u mladosti da usmjerite svoj životni put prema umjetnosti? Jeste li se ikad bavili nekim vidom umjetnosti?
Nisam se nikada bavila nekim vidom umjetnosti, jer sam vrlo rano osvijestila kako nisam talentirana za umjetničko djelovanje u praksi. No, isto tako, vrlo rano sam iskazivala afinitet prema umjetnosti, a likovni odgoj i engleski jezik su mi bili najdraži predmeti u školi. U konačnici sam upisala i srednju umjetničku školu – za dizajnera odjeće. Po završetku srednje škole znala sam da želim ostati u umjetničkom području i studij povijesti umjetnosti mi se činio kao logičan izbor. Nikad nisam požalila i mislim da je posao nezavisne kustosice moj iskonski životni poziv.
Često znate naglasiti da društvo, možda ponajviše političari ne cijene umjetnost i da su umjetnici i kustosiloše plaćeni. U ovih deset godina jeste li uopće primijetili neke pomake ili je umjetnost (kao i umjetnici) i dalje na margini ?
Primijetila sam pomake, ali, nažalost, na gore. Pandemija je zadala veliki udarac kulturnom sektoru, a stanje ni prije pandemije nije baš bilo sjajno. Budžeti za programe su smanjeni, mnoge suradnje s vanjskim suradnicima su prekinute, a honorare za likovne umjetnike, koji ni prije pandemije nisu bili redovna i ustaljena praksa, sad će biti još teže izboriti. Kada je stanje u državi loše, kada se ljudi iseljavaju, a oni koji ostaju bore za egzistenciju, naravno da umjetnost nije prioritet. Također, činjenica da je satnica likovnog odgoja u školama odavno smanjena i nikada nije vraćena ne pomaže, jer ljudi odrastaju bez osnovne umjetničke edukacije, a živimo u primarno vizualnom svijetu. Vizualna komunikacija je prethodila i govoru i pismu. S time da nas umjetnost ne uči samo vizualnom, ona potiče maštu, širi obzore, uči nas kritički i samostalno promišljati te nas potiče da aktivno sudjelujemo u kreiranju naše svakodnevnice. Nažalost, kada vidimo na što je spala osnovna komunikacija državnog vrha gdje svjedočimo svakodnevnim tinejdžerskim prepucavanjima predsjednika i premijera, a o dijalozima u Saboru da i ne govorim, kako očekivati od naroda da percipira i cijeni umjetnost?
I sami ste se okušali u projektu emisije KolibriS koja je imala uspješan početak, ali ste morali prekinuti projekt zbog nedostatka želje ulaganja u kulturu. Unatoč tome, iskustvo s projektom emisijeKolibriS sigurno vas je dodatno obogatilo i ojačalo…
KolibriS je bio jedan predivan, inspirativan i nadasve poticajan projekt koji mi je otvorio jedan posve novi svijet. Naime, zahvaljujući emisiji KolibriS po prvi put sam se okušala u ulozi urednice i voditeljice televizijske emisije. Također, upoznala sam nevjerojatne umjetnike i djelatnike u kulturi iz najrazličitijih sfera umjetnosti od književnosti do glume i glazbe. U dvije godine uspjela sam izgraditi malu, ali vjernu zajednicu stalnih gledatelja koji su se svake srijede u 20 sati družili s nama u live chatu tijekom premijere nove emisije. Čak smo uspjeli privući gledatelje koji inače ne konzumiraju kulturne sadržaje poput izložbi i kazališnih predstava što mislim da je najveći dobitak – kada otvorite vrata umjetnosti novim konzumentima te na pristupačan i zanimljiv način pokažete da je umjetnost namijenjena svima i da zaista može inspirirati i oplemeniti naše živote. Nažalost, kako to inače biva kod nas, emisija nije prepoznata od onih koji bi trebali ulagati i pružiti financijsku podršku projektima u kulturi i umjetnosti te nakon pune dvije godine čistog i predanog volontiranja, s obzirom da nije bilo naznaka ikakvog, a kamoli stalnog financiranja, morali smo emisiju KolibriS privesti kraju. Barem dok se ne ukažu neke sretnije okolnosti.
Unatoč tome vodite i uređujete stranicu PerceiveArt. S kojim ciljem i kada ste započeli s navedenom stranicom?
PerceiveArt sam pokrenula 13.11.2013. na datum rođenja moje pokojne bake koju sam jako voljela. Od 2009. godine sam pisala likovne kritike, osvrte i intervjue za art magazin Kontura, kasnije i za list Vijenac i Zarez, no kao stručna suradnica nisam imala pravo odlučivanja o čemu ću pisati. I uvijek se pisalo o razvikanim izložbama u najvećim muzejima i galerijama, a ja sam htjela pisati o manjim projektima koji su kvalitetni i jedinstveni, o umjetnicima o kojima nisu već svi ostali pisali, ali i o problemima u struci za koje svi znaju, ali nitko se ne usudi o njima govoriti. I onda je na ideju o portalu došao moj suprug i rekao “pa ti obožavaš pisati, zašto bi pisala samo za druge, piši za sebe“. I tako je u konačnici i bilo. Zainteresirani čitatelji na stranici PerceiveArt mogu pronaći likovne kritike, recenzije umjetničkih monografija, intervjue s umjetnicima, problemske tekstove iz struke, ali i zanimljive i povremeno duhovite putopise. I da, važno je za napomenuti kako portal PerceiveArt postoji punih 9 godina iako nikada nije dobio ni kune financijske podrške i sve radim isključivo na volonterskoj bazi.
Smatrate li da mediji dovoljno prate područje umjetnosti?
Nažalost, ne. Danas se sve svodi na broj klikova i lajkova. Kvalitetno novinarstvo je na izmaku snaga, redakcije su radikalno smanjenje, jedan novinar pokriva više rubrika, a nije stručan za sva područja te je neizvedivo da se pojedinac kvalitetno posveti tolikom rasponu tema. Nestali su lektori i sve češće se objavljuju članci s hrpom gramatičkih i pravopisnih grešaka. Sadržajno prevladava žutilo, senzacionalizam, crna kronika i politika. Neusporedivo s vremenom kada su kultura i umjetnost zauzimali nekoliko stranica u dnevnim i tjednim tiskovinama, a članke su pisali specijalizirani novinari. Bilo je i žustrih, ali argumentiranih likovnih i filmskih kritika, rasprava na određenu temu i kroz takvo novinarstvo se educirala javnost.
Čast izuzecima – staroj gardi novinara na hrvatskoj televiziji i radiju te aktualnim portalima poput Vašeg i još nekolicine koja ulaže u sebe i svoj kadar, nudi kvalitetan sadržaj i ne podliježe banalnosti i senzacionalizmu koji su danas preplavili sve sfere naših života.
Unatoč poteškoćama koje se pojave neupitno je da ste upoznali predivne ljude koji su vaših zadnjih deset godina rada učinili čudesnim i bogatijim. Možete li uopće izdvojiti neku izložbu ili neke umjetnike koji su vam ostali u trajnom sjećanju?
Upravo su divni ljudi glavni razlog zašto unatoč svim ranije navedenim problemima i poteškoćama se i dalje isplati raditi ovaj posao i da moram ponovno birati izabrala bih upravo ovaj životni put koji sam prošla. Upoznala sam izvrsne i inspirativne umjetnice i umjetnike, kolegice i kolege iz muzeja, galerija, knjižnica, centara za kulturu i udruga te stekla dugogodišnje suradnike. Ljudski faktor je od presudne važnosti jer stvara zdravo okruženje koje je onda samo dodatni poticaj za predan i kvalitetan rad.
Od izložbi bih izdvojila “PerceiveArt – Leave a trail” iz 2018. godine. Riječ je o grupnoj izložbi kojom sam obilježila 5 godina portala PerceiveArt, a na kojoj je sudjelovalo 17 autora iz cijele Hrvatske. Na otvorenje je došlo iznimno puno ljudi, atmosfera je bila predivna kao i podrška koju sam dobila za svoj rad. Da sad poimence ne nabrajam umjetnike koje bih izdvojila, rekla bih da su to svi oni koji su zastupljeni na portalu PerceiveArt kao i oni koji su gostovali u emisiji KolibriS jer sam i za portal i za emisiju vrlo pomno vršila selekciju autora. Nikad nisam pisala ili ugostila osobe u čiji rad iskreno ne vjerujem. Tako da svatko tko posjeti stranicuPerceiveArt ili youtube kanal emisijeKolibriS na kojem može pronaći ukupno 71 epizodu moći će se upoznati s jedinstvenim i međusobno vrlo različitim umjetnicama i djelatnicima u kulturi.
Sjećate i se možda koja vam je bila prva izložba koju ste otvorili? Jeste li na početku imali tremu prilikom priprema i otvaranja same izložbe?
Naravno da se sjećam! Moja prva izložba bila je diplomska izložba Janka Ivčića u Galeriji Greta. Nisam imala toliku tremu zbog pisanja predgovora izložbe, jer mi je ciklus bio inspirativan, iako sam se malo brinula hoće li umjetnik biti zadovoljan tekstom. No, prava trema se javila kada sam saznala da ću morati održati govor na otvorenju izložbe. U konačnici, sve je dobro prošlo, a kada mi je majka umjetnika došla čestitati i rekla da je baš bila ganuta mojim govorom, srce mi je bilo na mjestu. Izuzetno mi je bitno da umjetnici budu zadovoljni našim suradnjama i tekstovima koje pišem o njihovom radu, kao i da u konačnici na otvorenju publici približim izložbu i zainteresiram ih za pomnije razgledavanje predstavljenih djelate upoznavanje umjetnika koji izlažu.
Kada pogledate unatrag, u prošlost, možete li vidjeti što vas čeka u budućnosti? Imate li planove za ovu ili iduću godinu ili neko daljnje razdoblje? Neupitno je da možemo očekivati nova otvorenja….
Uh, nisam talent za predviđanje budućnosti. Volim planirati, ali ne više od godinu dana unaprijed. Primjerice, nikad nisam imala petogodišnji ili desetogodišnji plan. To je previše čak i za izuzetno organiziranu osobu poput mene. Ono što vam mogu reći jest da me čeka još 14 izložbi do kraja godine, a dogovorila sam već i oko 20-ak izložbi za iduću godinu. Od većih projekata u 2023. godini mogu najaviti izložbu “PerceiveArt – 10 godina” kojom, kao što samo ime kaže, obilježavam okruglih 10 godina postojanja portala PerceiveArt, a na kojoj će sudjelovati oko 17 umjetnica i umjetnika iz cijele Hrvatske, pa i inozemstva. Također me jako veseli što putujuća grupna izložba ilustracija “Neustrašive žene” nastavlja svoje putovanje i u idućoj godini će posjetiti ukupno oko 10-ak gradova diljem Hrvatske.
Za kraj nekoliko brzih pitanja:
- Najdraže slikarske/crtačke tehnike? Akvarel, olovka, ugljen
- Slikarstvo, kiparstvo ili arhitektura? Slikarstvo
- Najdraža životinja? Pas
- Najdraži glazbeni izvođač? SnowPatrol, ImagineDragons, Ed Sheeran
- Kako provodite slobodno vrijeme? Po ljeti vozim bicikl, po zimi vježbam aerobic, šećem svoje pse Zitu i Siju, družim se s obitelji i kumom, idem na izlete u prirodu i obožavam putovanja
- Destinacija koju bi uvijek iznova mogli posjetiti? Škotska, Irska
- Vaš moto? Ljubazno srce, oštar um i hrabar duh
- Omiljeno jelo? Špageti sa salšom
- Vaša poruka čitateljima?
Umjetnost nije rezervirana samo za odabrane i umjetnost nije nerazumljiva ako je adekvatno prezentirana. Dajte priliku umjetnosti, oduševit će vas!
