Budući da se čovjek nalazi u turbulentnim vremenima gdje su ljudska inteligencija, moral, etika… došli na ispit čovječnosti odlučili smo napraviti intervju s Natalijom Princi autoricom knjige „Osmi grijeh – Posluh“.
Za početak molimo vas da nam objasnite kako definirate posluh i zašto ste ga nazvali osmi smrtni grijeh?
Posluh definiram kao 8 kapitalni grijeh no istina je da je zapravo slijepa poslušnost kategorija za sebe bivajući užasnijom od ijednog od sedam kapitalnih grijeha. Poslušan čovjek, ako ćemo povjerovati Danteovom svjedočanstvu, ne pripada niti u pakao niti u raj. Pripovjediše Dante kako poslušnike ne primaju u pakao jer bi se i najgori zločinac u paklu IMAO RAZLOGA UZOHOLITI kada mu pogled padne na poslušnika. To na primjer znači da bi se ubojica „imao razloga uzoholiti“ kada pogleda na „poslušnika“!!? Promislite o ovome jer je ovo (filozofsko) svjedočanstvo iznimno snažno i otvara preveć važnu temu!
Postoje li neka konkretna istraživanja koja bi nam mogla pokazati koliko je posluh opasan? Jedan od najpoznatijih eksperimenta je „Milgramov eksperiment“. Možete li nam nešto o njemu reći.
Milgramov eksperiment je postavljen na prestižnom američkom sveučilištu Yale-u. Stanley Milgram, profesor društvene psihologije, odlučio je nakon završetka suđenja Eichmannu u Jeruzalemu gdje je previše puta ponovljeno „Nisam kriv“ …. „Samo sam izvršavao naloge pretpostavljenih“… „Sve je bilo po zakonu“… „Ja sam samo kotačić vlaka“… !“Stvari su izmakle kontroli, što sam mogao učiniti?“ odlučio postaviti sličan eksperiment na svom sveučilištu. Koncept je bio vrlo jednostavan. U mjesnim novinama objavio je poziv za dragovoljce koji su željeli sudjelovati u studiji kojoj je za cilj testiranje hipoteze „kako kažnjavanje utječe na učenje i pamćenje“. Prijavljeni sudionici dovedeni su u prostorije prestižnog sveučilišta gdje im je znanstvenik odjeven u sivu kutu objasnio kao će sudjelovati u znanstvenom eksperimentu kojim se želi dokazati utječe li kažnjavanje učenika na pamćenje. Jedan sudionik bit će učitelj, a drugi učenik. Učeniku će se postavljati pitanja a za svaki pogrešan odgovor treba ga kažnjavati elektrošokovima čiji se intenzitet pojačavao od posve blagih do opasnih po život. Kažnjavanje se odvijao pod patronatom uvaženog profesora u sivoj kuti (autoritativna figura). Mislili su (pogrešno) kako neće biti niti 2-3 % ljudi koji će biti kadri kažnjavati druge ljude elektrošokovima samo zato što im to naređuje profesor u sivoj kuti!
Što nam govore rezultati Milgranovog eksperimenta o ljudima, ako uopće možemo donijeti neke objektivne zaključke?
Ako možemo? Upravo možemo! Barem 65 posto nas ljudi u stanju je izvršiti SVE što im naredi „ZAKONSKA AUTORITATIVNA FIGURA“. Ovaj šokantni postotak apsolutnog posluha se nažalost pokazao tek donjom granicom i u svim narednim eksperimentima na temu naše poslušnosti. Jedino što je važno za 65% ljudi jest da naredba dolazi iz usta ili pera osobe koja predstavlja „službeni autoritet“ ili „zakonski autoritet“ Barem 65% ljudi neće propitivati samu narav ili namjeru naredbe.
Kako i kada ste se vi zainteresirali za ovu temu?
Odgovoriti ću vam kao što je i Mujo odgovorio kada su ga pitali je li čitao Na Drini Ćuprija? Mujo im je kaz’o: „Šta čit’o? Hod’o!“
Jedan od najjednostavnijih primjera što posluh može učiniti je u povijesti jest Drugi svjetski rat o kojem ste i pisali u knjizi. Što možemo naučiti iz tog vremena?
„Oni koji se ne sjećaju povijesti, osuđeni su ponoviti je.“ George Santayana
Zanimljivo je da iza problema posluha često stoji država odnosno sustav? Je li to pravilo da za kolektivno ludilo posluha mora stajati neka veća sila koja će „ovlastiti“ mase da čine zlo ili su i manje skupine ljudi sposobne same stvoriti svoja pravila koja će slijediti?
Iza problema posluha stoji samo naše veliko neznanje i nesvijest o nama samima. (Država odnosno sustav nije nešto što je izdvojeno od građana, državu čine naši predstavnici. Ako smo mi u neznanju i nesvijesti kako da nam predstavnici vlasti budu drugačiji? ) A kakvi smo to mi? Čime se bavimo na dnevnoj bazi? Danas nam je umove „pokorio“ tek jedan do Boga nezanimljiv bloger koji lupeta gluposti čitav dan a mladi ljudi u formativnim godinama ga slijede u „milijunskoj nakladi“. Zar tek to nije fenomenovog fenomena fenomen?
Postoje tek malobrojni koji su se pozabavili proučavanjem naših mentalnih procesa i ponašanjem masa i zapravo uživaju u plodovima našega neznanja i predvidljivog ponašanja. I vjerojatno se jako dobro zabavljaju punih džepova.
Djeca su vrlo podložna manipulaciji, ali povijest pokazuje da su i odrasli ljudi podložni utjecaju. Postoje li uopće neke razlike između poslušnosti skupine ljudi ako ih dijelimo prema godinama ili smo svi jednako podložni utjecaju indoktrinacije?
U mojoj knjizi Teslina frekvencija mira kazuje majka Nikoli Tesli: „Pazi čemu izlažeš uši Nikola. One nemaju prirodni pokrov kao oči i ne možeš ih zatvoriti kada ti se prohtije, a sve ono negativno što čuješ završava u glavi i truje ti bistrinu uma.“ Izrečena poduka je zapravo pripadala učenoj srednjevjekovnoj redovnici iz Bingena, Hildegardi, posve sigurno svetoj u svom razumijevanju ljudi. Na sramotu nas odraslih (koji bismo trebali biti malo bistriji od djece) ipak razlika u posluhu ne postoji. U što smo ubrali godine?
Kako obrazovni sustav sudjeluje u indoktrinaciju masa odnosno djece i od kuda potječe takav način „školovanja“? Ujedno koji su nedostaci današnjeg obrazovanja i što bi se po vama moglo promijeniti?
Mi nismo propitali mnoga uvjerenja našeg naroda pa tako ni našeg sistema školstva. Da jesmo saznali bismo npr. da je današnje obvezno osnovno školovanje preuzeti edukacijski model totalitarne Pruske iz 19. Stoljeća. Pod krikom dostupnosti školovanja za svu djecu i plemenitog cilja obučavanja djece da čitaju, pišu i računaju, krio se manje plemeniti cilj pruske elite i vlastodržaca – stvaranje preduvjeta za dobrovoljni posluh od malih nogu, državnu kontrolu svijesti te stvaranje dostatnog broja radnika, vojnika i osrednjih intelektualaca (NB sve ono što danas i imamo). Budući je školovanje obavezno za sve, od početka će se stvarati jednolična masa povodljivih ljudi s kojima će se moći s lakoćom upravljati jer su ponašanja predvidljivoga. Zašto umjesto Pruskog modela iz 19. Stoljeća ne osmislimo naš Ilirski model školstva iz 21. Stoljeća s kojim bismo stvarali misleće radnike, pametne intelektualce i nikoliko vojnika?
Gdje i kada nestaje ljudski moral, etika, razum i inteligencija? Povijest je svjedok nevjerojatnih zločina koji su temeljeni na poslušnosti? Je li tu riječ o snažnoj indoktrinaciji, karakteru masa, strahu ili nekom drugom faktoru? Što po vama ima najjači utjecaj da u trenu nestanu ljudske vrijednosti?
Ljudi ne žele biti pametni. Većina će radije inzistirati kako „nisam imao sreće“ no priznati „nisam imao pameti“. Konformizam, imitacija mnoštva u mislima, riječima i djelima je puno jednostavnija opcija za većinu ljudi a, paradoksa li velikoga, najjače vjerujemo u ono o čemu najmanje znamo. Možda ova činjenica i čini neznanje tako primamljivom opcijom. Jača vjeru!
Prema opservaciji Maxa Beenbohma „Ne možeš napraviti čovjeka ako uspraviš ovcu na zadnje noge. Ali ako uspraviš stado ovaca na zadnje noge, možeš dobiti skupinu ljudi.“ Nema razloga da mu ne povjerujemo ako se osvrnemo na povijest ljudskog roda, zar ne?
Prema vašem iskustvu, koliko su ljudi svjesni opasnosti posluha i je li se dovoljno raspravlja o toj temi koja je bitna za našu egzistenciju i opstanak društva jer je povijest pokazala da smo sami sebi najveći neprijatelji?
O opasnosti posluha se uopće ne razgovara. Mi ovaj fenomen nismo niti osvijestili a kamoli otvorili ozbiljnu raspravu o istom. Zamislite da npr. od kasnih 60-tih godina (nakon suđenja nacističkim zločincima u Nurnbergu i suđenju Eichmannu u Jeruzalemu) bihevioralna psihologija poznaje engleski termin AGENTIC STATE koji opisuje tzv. AGENTNO (ILI POSREDNIČKO) STANJE SVIJESTI gdje se pojedinci koji su izvršavali strahote za vrijeme Drugog svjetskog rata nisu uopće doživljavali odgovornima za svoja djela upravo jer su bila u tom stanju svijesti. Mi ovaj termin u Hrvatskoj nismo niti preveli a kamoli djeci u školama govorili o ovome fenomenu. Knjiga Osmi grijeh Posluh bi trebala biti u lektirama za više razrede osnovnih škola i svakako u srednjim školama. Nije, ni u jednima ni u drugima. „I gle malu voćku poslije kiše…..“
Web autorice: https://natalijaprinci.com/
