Povodom nedavno otvorene izložbe u Galeriji ZILIK u Karlovcu sa ciklusom radova „Nagnuto“ donosimo intervju s Damirom Facanom-Grdišem.
Nedavno ste imali otvorenje izložbe u Galeriji ZILIK u Karlovcu sa ciklusom slika „Nagnuto“. Jeste li zadovoljni izložbom, otvorenjem i kakve su povratne reakcije publike?
Principijelno ne bi se usudio izložiti slike ako čime nisam zadovoljan njima. Reakcija publike je bila pozitivna, barem ona koja mi se obratila. Ako je bilo nezadovoljnih vjerojatno su se suzdržali od negativnih komentara.
Možete li nam nešto kazati o seriji radova „Nagnuto“. Naime radi se o ne baš često viđenim radovima koje čine niz ponavljajućih elemenata. Što vas je ponukalo da naslikate radove s uzorcima, linijama i oblicima koje možemo vidjeti u seriji radova „Nagnuto“?
Serija „Nagnuto“ je nastavak prethodnih ciklusa između kojih nema egzaktnih likovno stilskih skokova. Pomaci su mali i ponekad vidljivi ponekad i meni samom nerazumljivi. Linearno tonsko nizanje formi je nastalo kao potreba za očuvanjem intenziteta akvarel boje na velikom formatu koju klasičnom tehnikom razlivanja nisam uspio postići.
Kako nastaje jedna takva slika? Riječ je o radovima za koje treba puno strpljenja, preciznosti ali i vizija oblika koji se oblikuje elementima i linijama. Kako uspijevate održati koncentraciju slikajući velike formate precizno stvarajući linije i elemente da biste dobili željenu formu i oblik?
Kao i kod većine kolega nastaje na maloj skici u olovci na kojoj određujem osnove kompozicije pokušavajući dobiti što veću dinamiku. Nakon prijenosa skice na zadani format krećem sa najbljeđim tonovima postepeno sloj po sloj uvijek na suhu površinu ne bi li zadržao napetost rubne linije. Periodi sušenja su mi nametnute pauze koje mi daju odmak i odmor ne bi li mi koncentracija opstala. Kad osjetim pad pažnje, prekidam slikanje jer mi je prethodni trud prevelik ne bi li ga nestrpljivošću upropastio.
Naoko slike djeluju apstraktno, ali svaka od njih sadrži smislene vizure i oblike. Slikanje linijama može se naoko činiti jednostavno, ali zahtjeva preciznost, strpljivost da biste na kraju dobili kompleksnu i smislenu cjelinu. Imate li neku shemu po kojoj crtate ili imate samo viziju slike i oblika koje ćete naslikati?
Pokušavam slike zadržati na varljivoj granici između apstraktnog i figurativnog. Doslovnu figuraciju izbjegavam da ne bi upao u doslovnost a apstrakciju ne bi li izbjegao hermetičnost.
Paleta boja koje koristite razlikuju se u nijansama i time ste dobili vizualno efektnu sliku, dubinu i smislenu cjelinu. Promjenom nijansa i paletama boja dodatno dinamizirate sliku. Kako se odlučujete koje ćete boje koristiti? Pod time mislim na cijelu sliku ali i za određene linije jer slike kao što su „more“ zahtijevaju konstantnu promjenu boja da bi dobila dinamiku i smisao.
Toplu paletu u kojoj dominiraju okeri koristim za temu grada ne bi li ga toplinom boje pokušao humanizirati dok za temu mora plave boje čiju hladnoću ponekad omekšavam smeđim lazurama. Te dvije krajnosti se ciklički izmjenjuju jer mi je rad sa jednom paletom dugoročno iscrpljujuć.
Koliko vam je potrebno vremena da naslikate jednu sliku kao što je recimo “More primireno”?
Od tri do šest mjeseci ovisno o okolnostima koje me okružuju
Serija radova „Nagnuto“ nije prva serija slika takvog stila. Imali ste do sada izložbe kao što su „Egzistencije“, „Konfrontacija prostora“, „Na nepoznatim plimama“itd… Očito ste se našli na „domaćem terenu“ slikajući ovim stilom. Jeste li oduvijek slikari ovakve radove ili se u jednom trenutku vašeg slikarskog rada nešto prelomilo da ste se odlučili posvetiti stilu koji trenutno njegujete?
On nije nastao preko noći već kao rezultat višegodišnjeg restauriranja, ilustriranja i slikanja. Počeo sam od narativnog prikaza tema u potrazi za intenzitetom i redukcijom oblika koja me dovela do ovog što slikam danas
Česta tema vaših radova su gradovi i more. Ima li nešto posebno što vas privlači i često vrača ovim motivima? Što vi kao slikar vidite u gradovima i moru da vas nadahnjuju i inspiriraju?
Pri odabiru teme bavio sam se razmišljanjem o sporednoj ulozi teme u slikarstvu pretpostavljajući da je izvedba bitnija. Namjerno sam uzeo te dvije teme ( vedute, marine) koje su maksimalno komercijalno eksploatirane pogotovo u turističkim mjestima ,ne bi li pokušao naslikati te teme na način koji nije uobičajen. Tek nakon izvedenog razmišljam što neka slika predstavlja meni intimno. Pojednostavljeno tumačenje bi bilo da tema grad predstavlja moje svjesno a more nesvjesno.
Na otvorenju izložbe imali ste i radionicu s djecom, tzv. „Mali ZILIK“. O kakvoj je radionici bilo riječ i jeste li i prije već radili s djecom? Prema vašem iskustvu, kako djeca reagiraju na ovakve radionice i imaju li djeca interesa za slikarstvo?
Djeca su uvijek sretni suradnici u likovnosti i za njih je svako iskustvo koje uključuje motoričke vještine kojima materijaliziraju duhovni svijet za njih benefit a i za nas odrasle.
Nakon ove serije slika, imate li možda već nešto iduće u planu?
Imam u planu i dalje slikati bez predodžbe gdje će me to dovesti.
