Nakon više od 15 godina traganja i putovanja mladi učenik vratio se u hram svojem učitelju.
– Učitelju, nakon toliko godina truda, rada, meditacije, molitvi, zazivanja Boga… još uvijek nisam našao smisao života – počne se jadati učenik svojem učitelju.
– Jesi li dobro tražio? – upita ga učitelj.
– Učinio sam sve što ste rekli i kako ste me uputili. Molim vas pomognite mi – tužno i na rubu plača kaže učenik.
– Evo ti ogledalo. Uzmi ga i vrati se ovdje za tri dana.
Razočarani učenik ode u svoje odaje. Očekivao je od učitelja neki savjet, a dobio je samo staro i prljavo ogledalo.
Nakon tri dana učenik se vrati svojem učitelju.
– Prema tvojem izgledu lica vidim da nema nikakvih promjena – kaže učitelj.
– Kako to vidite učitelju?
– Na tvojem licu nema blaženstva, samo tuga.
– Da, na žalost u pravu ste.
– Ispričat ću ti jednu priču. Slušaj ju dobro.
– Živjela jednom jedna riba duboko u oceanu. Cijeli život je tražila vodu. Od rođenja je slušala mitove i legende o čudesnom svijetu ispunjenim vodom koja sačinjava život. Ona je htjela spoznati sami izvor života, a time i smisao postojanja. Ribe koje su slovile kao pametne tvrdile su da su to samo puka vjerovanja, teorije i bajke. Potraga ribe nikada nije dala rezultata. Umrla je ne spoznavši gdje je i što je voda – izvor života.
– Vidiš dragi moj učeniče, često puta od šume ne vidimo drvo, slijepi smo za stvari koje su nam pred nosom. Takva je i tvoja potraga. Sve tvoje molitve, meditacije, zazivanje Boga, tehnike i metode nisu ti dale odgovora jer ti je Bog, odnosno sam život već odavno dao sve moguće odgovore. Nisi dobio novi odgovor jer je Bog iskoristio sve što je imao. Dragi moj učeniče, sam život jest smisao života.
Zamišljen, učenik ponovno posegne za ogledalom koje je ostavio pored sebe, obriše ga i ovaj put ga pogleda jednim novim očima i prosvijetli se.
