Car Enu – Širvan
Car Bizanta pošalje jednom svojega poklisara u perzijsko carstvo, caru Enu-Širvanu. Perzijski car lijepo primi poklisara, smjesti ga u svojemu dvoru i pokaže mu njegove divote. Bizantinac je imao prigodu zadiviti se čudesnomu prijestolju Enu-Širvanovu, koje je bilo izrađeno od žežena zlata, a optočeno biserjem i dragim kamenjem. Također se susreo i s carskim doglavnicima, a oni svi odreda bijahu ljudi plemeniti i umni.
Potom ga je car poveo u šetnju oko dvorca. Perzijski je dvorac bio nadaleko poznat po svojoj raskoši, skladu i veličini, pa se bizantski poklisar uvjerio da je ta divna građevina uistinu zaslužila slavu koja prati njezino ime.
No samo je jedan ugao dvorca bio prilično u neskladu s ostalima. Bio je, naime, nepravilno sagrađen.
“Dvorac je Vašega Veličanstva doista čudo od ljepote”, reče poklisar. “Samo mi nije jasno zašto je ovaj ugao u neskladu s ostala tri? Zar je ponestalo građe? Ili novca?”
“Oh ne”, reče car. “Ne radi se ni o građi, ni o novcu. No na tome se zemljištu nalazila kućica jedne starice, a ona ju nije željela prodati u vrijeme zidanja dvorca. Ja staricu nisam htio seliti. Eto, zato je dvorac nepravilna oblika.”
“Tako mi moje vjere!”, uskliknu poklisar, “ova mi je nepravilnost dvorca ljepša od svake pravilnosti, i veća od najvećeg spomenika, jer ona govori o uviđavnosti cara Enu-Širvana, dok je svijeta i vijeka!”
(Perzijska, arapska, turska priča, preveo B.K., prepričala Vesna Krmpotić, “Priručnik za predsjednike i Prinožnik za narod”)
Izvor: antonija-horvatek.from.hr
