U svojoj novoj proznoj knjizi za odrasle Igra zalazećeg sunca suvremena spisateljica Nada Mihoković-Kumrić usmjerava se na žanr kratke priče (short story), a navedeni književni oblik karakterizira privlačno, sažeto, anegdotalno fabuliranje, te na poentu koja može varirati od podrugljive, duhovite, bizarno-zapanjujuće, poučne, pa do tragične.
Priče Nade Mihoković-Kumrić pitke su, čitke, fabulativno sažete, zanimljive, a nenametljivo iskazuju određeni isječak životnog iskustva koje može reflektirati buduće upozorenje, opomenu, pouku, brušenje budnije spoznaje života. Ipak, treba napomenuti da forma kratke priče krije i zamke literarne ogoljenosti i nedostatka detaljnije motivacije postupaka ili dubinskoga psihološkog objašnjenja likova. Zbijeni pripovjedni redukcionizam u određenim motivima može biti prednost, ali još više mana. Narativni redukcionizam katkad može uzrokovati i književnu simplifikaciju.
Međutim, za pripovjedni stil Nade Mihoković-Kumrić to ne vrijedi. Svoje kratke priče autorica raspoređuje unutar zbirke na načelu raznolikosti ili opreke i pritom oštroumno pazi da pred čitalačku publiku donese svjež ili pak životno učestali motiv, dok „viđeni“ motiv obrađuje s iznenađujućim slijedom zbivanja. Osim toga, kompozicijski tijek priča (dobro raspoređen u tri gradacijska poglavlja (Suton, Negdje između, Razotkrivanje) koja simbolički počinju turobnim raspoloženjima, a završavaju optimističnijima) čine odraz različitih stupnjeva i faza unutar ljudskog vijeka. Glavna motivacija naracije koncentrirana je na ključni sraz i sukob tamnih i svijetlih sila unutar ljudskog trajanja. Možemo zaključiti da se i unutar svoga novodotaknutog proznog žanra za odrasle Nada Mihoković-Kumrić očituje kao uspješna naratorica priča „kratkog daha“ i, nadasve, kao pronicava opservatorica psiholoških valera.
dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek
Priče Nade Mihoković-Kumrić u cjelini su zanimljive jer se prije svega beskompromisno bave ljudskom prirodom, onim ispod površinskim slojem. Autorica vješto prodire ispod kože i prikazuje ljude onakvima kakvi jesu, bez imalo uljepšavanja. Pritom njezin ton nije osuđujući već se ta stanja deskribiraju kako bi se pružila što slojevitija slika života. Život ljudi, kako ističe u tekstu naslova Umjesto uvoda, često je vezan za lažne idole i vrijednosti, pa su stoga životi o kojima piše raspuknuti, apartni, na rubu, katkad i posve uništeni.
U ovoj knjizi s jedne strane nalazimo istinski mračne priče, a s druge strane kao da se ravnoteža ostvaruje nizom priča u kojima autorica tematizira pisanje, književni svijet, običnu svakidašnjicu. I kao da nam pritom poručuje da je sve to život – i razvod, i briga o borama, ali i misao o smrti, preljub te maštanja i iluzije i književnika, i običnog čovjeka.
Nada Mihoković-Kumrić o svemu piše bez predrasuda, razotkriva kako bi šokirala svog čitatelja i trgnula ga iz sna i rutine te ga povela, poput Vergilija, na putovanje u tajne njegove podsvijesti ili pak u istraživanje svijeta koji ga okružuje. Sve je, kao da nam autorica poručuje, bolje od ispraznog života bez emocija i bez strasti. Premda su priče poglavito stvarnosne, važno je napomenuti kako se uvijek pojavljuju elementi koji pripadaju ili svijetu fantazije ili pak onostranoga. Povezivanje metafizičkoga i svakodnevnoga dobitna je kombinacija i stoga preporučujem čitatelju da u zbirci potraži to mjesto „negdje između“. Neće biti razočaran.
Darija Žilić
O autorici: Nada Mihoković-Kumrić rođena je 23. 6. 1951. u Novigradu Podravskom.
Nakon završene gimnazije u Koprivnici diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a magistrirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Kao učenica osnovne škole i gimnazije surađivala je na radiju u emisiji Stigla je pošta i u dječjim listovima (Male novine, Kekec i Plavi vjesnik). Prozu za djecu, mladež i odrasle objavljuje od 1984. na radiju (Priča za laku noć, Priča za male i velike), u dječjim listovima (Radost, Modra lasta, Smib, Prvi izbor, Cvitak, Vesela sveska, Šalji dalje), tjednicima (Vikend i Arena), u časopisima (Književnost i dijete, Nagnuća) i drugim publikacijama (Zaprešićki godišnjak, Ljetopis grada Velike Gorice, Turopoljska čitanka, Maturanti staroga kova VI, Naš dom, Kc-Fokus, Super Magnum). Zastupljena je u nekoliko zajedničkih knjiga, čitanki i zbornika. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Nagrađena je drugom nagradom za dječju priču na natječaju Vesele sveske 1988. godine, trećom nagradom za igrokaz na natječaju Modre laste, također 1988., prvom nagradom za kratku priču na Književnom natječaju radnika 1986. i 1987. godine, trećom nagradom za kratku priču – satiru na Danima Slavka Kolara 2018. Prva knjiga Lastin rep dobila je nagradu „Mato Lovrak” za najbolji dječji romanu 1995. (do sada 5 izdanja). Godine 1996. objavila je zbirku pripovjedaka za mladež Mjesto pod suncem, 1997. roman za mladež Mrazovac (do sada 2 izdanja), 1998. roman za djecu Tko vjeruje u rode još (do sada 5 izdanja), 2001. roman za odrasle Prilagođeni, 2002. roman za odrasle (i) mlade Vjetar kroz kosu, 2006. zbirku priča za djecu Vrijeme je, 2008. roman za mladež Rep, ali ne lastin (nastavak romana Lastin rep), 2009. zbirku priča za mladež Uvijek nada, 2011. zbirku priča za djecu Kroz staklene oči, a 2015. zbirku priča za male (i) velike Imaš izbor, 2017. roman za mladež I onda se ponovo zaljubila, nagrađen nagradom „Neretvanska maslina“ 2018. Iste godine objavljuje i zbirku osvrta i ogleda Čitateljsko oko, a 2019. zbirku osvrta i zapisa o pisanju Spisateljsko oko i slikovnicu Što mrak i strah imaju s brojkama i slovima.
Roman Prilagođeni preveden je na engleski jezik pod naslovom Adjusted, a prema tom romanu Jacques Houdek skladao je istoimenu pjesmu, također na engleskom.
Od godine 2005. romani Lastin rep i Tko vjeruje u rode još, izlaze izmijenjeni i redizajnirani, kao i roman Mrazovac 2006. godine.
Romani Prilagođeni i Vjetar kroz kosu objavljeni su u digitalnom izdanju 2016.
Živi u Velikoj Gorici.
