Foto: Hans Braxmeier-Pixabay
Centar kulture predstavlja intervju s Hrvatskom knjižnicom za slijepe i knjižničarkom Ivanom Vinkom:
Recite nam za početak nešto o Hrvatskoj knjižnici za slijepe. Kada je osnovana i koje su njezine djelatnosti?
Hrvatska knjižnica za slijepe osnovana je 1965. godine u sastavu Saveza slijepih Hrvatske. Od 2000. godine knjižnica djeluje kao samostalna javna ustanova u kulturi.
Hrvatska knjižnica za slijepe proizvodi, pohranjuje, obrađuje i daje na korištenje građu u pristupačnim formatima osobama koje ne mogu čitati standardni tisak. Također se u knjižnici vrši ispis i provjera točnosti podataka navedenih Brailleovim pismom na pakovanju lijekova i ostalih proizvoda. Prema potrebi i utvrđenim uvjetima knjižnica pruža druge tehničke i stručne usluge pravnim i fizičkim osobama koje imaju uređena autorska prava, a za potrebe proizvodnje materijala u pristupačnim formatima.
Također knjižnica proizvodi i desetak časopisa, što zvučnih, što na brajici. Časopisi obuhvaćaju razne teme pa su tu: Znanost i umjetnost, Žena, Šah, religijski časopis Sveta Lucija itd.
Koliko imate naslova knjiga i u kojim formatima?
U knjižnici imamo, u brojevima:
3298 zvučnih knjiga u MP3 i DAISY formatu
2324 knjiga i nota na brajici, od čega nota ima oko 650
56 knjiga u Playaway zvučnom formatu
296 knjiga u DAISY 3 XML strojno čitljivom obliku
65 muzičkih CD-a
Naravno, broj knjiga se svakodnevno povećava. Godišnja produkcija zvučnih knjiga u DAISY 2.02 formatu u prosjeku se kreće oko 100 do 150 naslova.
Brajevih i knjiga u XML formatu godišnje se proizvede pedesetak naslova.
Osim književne građe, vašim članovima nudi radionice i priređujete događanja? Možete navesti neka događanja koje ste imali do sada?
Tako je, u knjižnici se dvaput mjesečno priređuju događanja na koja su svi pozvani, bez obzira na to jesu li članovi knjižnice. Gostuju nam uglavnom pisci, književnici, povremeno imamo i koncerte ili izložbe. Neki od dosadašnjih gostiju bili su: Miro Gavran, Božidar Prosenjak, Marina Vujčić, Sibila Petlevski, Robert Torre, Damir Karakaš… Osim predavanja, jednom godišnje održava se natjecanje u brzom i izražajnom čitanju Brailleovog pisma kako bi se potaklo slijepe da čitaju brajicu. Također jednom godišnje organiziramo i kviz natjecanje u kojem sudjeluju članovi knjižnice, a čiji je voditelj Mario Kovač.
Kakav je proces pretvaranja knjige u format (zvučna knjiga i knjige na brajici) prilagođen osobama oštećena vida? Koji su koraci potrebni da bi dobili željeni format knjige?
Kod proizvodnje zvučnih knjiga spiker u našem studiju pročita knjigu u prisustvu snimatelja koji istu snimi i uređuje te ispravlja eventualne pogreške. Nakon toga knjiga se još jednom provjerava da se vidi poklapa li se sadržaj knjige na crnom tisku sa onim snimljenim. Potom knjiga ide u knjižničnu obradu i nakon toga u posudbu.
Kod brajevih knjiga potrebno je najprije skenirati knjigu na crnom tisku. Potom knjiga prolazi korekturu jer kod skeniranja se mogu javiti pogreške zbog neprepoznavanja teksta. Na primjer, slovo s program ponekad prepoznaje kao 5, i kao ! ili 1 i slično. Takve se greške moraju ukloniti. Potom se knjiga stavlja u program koji pretvara tekst u brajicu i printa na brajevom printeru.
Jedan od vaših projekata je i „podcast“. O čemu je riječ?
Podcast je zvučni zapis u obliku radioemisije. Naš podcast na zanimljiv način obrađuje različite teme koje se direktno ili indirektno tiču djelokruga Hrvatske knjižnice za slijepe. Gosti podcasta su slijepe osobe ili osobe koje se na neki način bave slijepima.
U sklopu knjižnice imate i tri studija za snimanje zvučnih knjiga. Ujedno osobe zainteresirane za čitanje knjiga mogu vam se javiti na audiciju spikera/ice?
Tako je, svaka osoba koja bi željela čitati knjige slijepima mora proći audiciju nakon koje se odlučuje hoće li osoba snimati knjige. Poželjno je da se jave osobe ugodna glasa, bez izraženih naglasaka. Uglavnom su naši spikeri profesori hrvatskog jezika, glumci, radio voditelji…
Koje knjige više posuđuju vaši korisnici, zvučne ili na brajici?
Nažalost, korisnici sve više posuđuju zvučne knjige. Tako je 2018. godine bilo posuđeno 33890 zvučnih knjiga na CD-u, a broj zvučnih naslova preuzetih s interneta 15.812. Broj posudbi na brajici iste godine bio je 762 naslova.
Od kada su se pojavile zvučne knjige, jeste li primijetili da je došlo do opadanja posuđivanja knjiga na brajici?
Broj posuđenih knjiga na brajici stalno opada. Prošle godine je tako bilo posuđeno samo 762 brajevih naslova. Sve je manje slijepih koji žele učiti brajicu, a i oni koji je znaju rijetko je čitaju. Razlog tome su nespretne, velike i teške brajeve knjige, dok tehnologija napreduje i zvučne knjige se mogu slušati na malim uređajima koji se mogu staviti u torbu. Brajevi redci i manji uređaji na kojima bi se mogle čitati knjige na brajici su nažalost preskupi.
Kakva je situacija u Hrvatskoj u knjižnicama što se tiče književne građe za slijepe osobe? Koliko su se knjižnice prilagodile osobama oštećena vida? Pretpostavljamo da postoji mjesta za napredak?
Hrvatska knjižnica za slijepe ima suradnju s dvadesetak narodnih knjižnica diljem Hrvatske koje koriste našu uslugu Digitalna knjižnica. To je usluga preuzimanja knjiga putem interneta. Knjižnice su naši članovi te tako preuzimaju zvučne knjige za svoje korisnike u manjim mjestima.
Generalno ljudi su slabo upoznati s načinom čitanja slijepih osoba. Opće je poznato da slijepe osobe prelaze prstima po knjizi napisanoj na Brailleovim pismom. Dakle, kako slijepe osobe čitaju i možete li nam reći nešto o samom procesu učenja Brailleovog pisma?
Slijepe osobe čitaju brajeve knjige prelaskom prstima po ispisanim točkicama. Zvučne knjige slušaju na za to prilagođenim uređajima. To su uređaji koji podržavaju DAISY 2.02 format. To je format sličan kao MP3, samo što se po knjizi može kretati kao i po bilo kojoj drugoj knjizi dakle: po poglavljima, naslovima, riječima, brojevima stranica…
Što se tiče učenja brajevog pisma, ono nije previše komplicirano i može se svladati za nekoliko mjeseci. Većina djelatnika Hrvatske knjižnice za slijepe koji su videće osobe poznaju i aktivno koriste brajevo pismo. Slijepi ga uglavnom uče u školi, a rijetke su osobe koje su kasnije izgubile vid, a da znaju i koriste brajicu.
I za kraj, postoje mnoge predrasude o slijepim osobama. Jedna od njih je da slabo čitaju knjige. Ali čini se da je ponekad upravo suprotno?
Naprotiv, slijepi čitaju puno više od ostalih, prvenstveno zato što im je smanjen izbor aktivnosti kojima se mogu baviti. Naš korisnik godišnje u prosjeku pročita 40 naslova. Naš naj čitatelj prošle godine je posudio 344 naslova.
Svakako posjetite stranicu Hrvatske knjižnice za slijepe osobe: https://hkzasl.hr/
