Gurmanska
Jedem tako pohlepno i bahato kako već dugo nisam jeo. Kao da sam zaboravio što to uopće znači. Jedem od jutra do mraka i debljam se, što mi sada pravi velike probleme, konkretne i estetske. Jedem nimalo lirično, već onako razbucano prozaično. Tovim se nelinearno. Nema tu reda, ne poštuje se dobro ponašanje, pravila i navike, jede se brate, ždere, nesuvislo, masno i opasno. I već me je sram reći da je to doista tako, realno i stvarno, pa odlučim prestat ću. Obrišem ruke i pijem bijelo hladno vino. Pa stanem i onda još jedan mali guc, pa odložim čašu, pa još jedan guc, pa onda… ništa. Gledam u prazno. I to mi sad godi. Ali već nose desert i bojim se, neću odoljeti, ne mogu. Bojim se svih tih kolača, slatkih jela, delicija domaćih i stranih. A ne bi bilo ni pristojno sada sve to odbiti. Netko se dobro potrudio da sve to napravi i ja se sada okrećem oko sebe, kao da me to ne zanima. Ma uzet ću samo komadić i onda stat. Konačno i neopozivo. I onda još samo jedan sasvim mali i to će biti sve. Nema više. Sad samo gledam. Nitko ne poseže za onom krasnom kremom, za baklavom, pitom od sira i vrhnja, pitom od jabuka i šumskog voća. Neću ni ja! Nek sve ostane onako. Nek se baci. Što me briga! Ipak ću probat, ali kažem, iz čiste pristojnosti. Još malo ovog neobičnog, egzotičnog, ne znam ni kako se zove… i gotovi smo. Gotovo! To je bilo sve. Samo još jedno piće, pićence. I voće. ali, to nije voće. Ono je ušećereno, kandirano i slatko neopisivo. Jedan jedini zalogaj, doslovno jedan. I kraj, the end, finito. Čak sam i ustao, i to teškom mukom, uzeo ono bijelo vino i otišao van na friški morski zrak. Osjećam da ću eksplodirati, svejedno, mogao sam samo onaj jedan kolač koji nikada nisam. Sada je kasno, sada je kasno za sve. I nije da mi je žao, ali ne volim da se hrana baca. Eto, zato najviše i jedem. Drugog razloga gotovo da i nema.
Dragan Gligora
O autoru: Dragan Gligora rođen je 1963. u Pagu. Osnovnu i srednju školu pohađao u Kolanu, Novalji i Pagu. Diplomirao na FF u Zadru 1989. godine Hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Pohađao doktorski studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2007. obranio doktorsku disertaciju Psihoanalitička introspekcija i osobni mit u romanima Petra Šegedina. (Povjerenstvo: akademik Milivoj Solar, prof. dr. Cvjetko Milanja i prof.dr. Vinko Brešić) Deset godina radio u prosvjeti. Od 1999. radi kao novinar HRT-a. Objavio knjigu eseja Rad snova, knjigu lirske proze Jedini smisao vremena, te tridesetak znanstvenih i stručnih radova i recenzija. Sudjelovao u radu dvadesetak znanstvenih skupova i kolokvija. Područje interesa: teorija književnosti, novija hrvatska književnost, svjetska književnost, teorija mita, filozofija jezika, filozofija znanosti i psihoanalitička teorija. Živi i radi u Kninu.
