Centar Kulture predstavlja fotografije Luke Baljkasa i galeriju fotografija iz Afganistana “Unutar Hindu Kusha – Afganistan 2004.-2008.”.
Luka o fotografijama i doživljaju iz Afganistana kaže:
Da bi se dobila realna slike nekog prostora, nije dovoljno samo googlati ili biti turista. Trebalo bi otići među ljude i spustiti se na zemlju. Ova zemlja je lijepa i prostrana, ljudi su iskreni, preplašeni, dobri i u nevolji… Zadnji rat traje preko 20 godina i sve je krvaviji. Tko može odlazi, tko ne može prilagođava se.
Ljudi su po prirodi znatiželjni tako da je komunikacija u Afganistanu u standardnim okvirima. Talibani su sve jači i nisu nikada “nestali” sa afganske političke scene nakon američke invazije 2001. godine. Neki su promijenili “partiju”, obrijali brade i obukli odijela, nastavili raditi u novim vladama, neki su nastavili s napadima, borbama i terorističkim akcijama. Što više teritorija osvajaju, to više ljudi prelaze u njihove redove i postaju jači.
Narod tu nema nekog velikog izbora. Tamo gdje nema vlade, tamo vladaju talibani. Vlada prestaje kada se izađe iz Kabula. Talibani su službeni već godinama. Dokaz tome je “ambasada” u Qatru koje je otvorena 2013-te godine. Također, Amerika redovno pregovara sa talibanima u Qatru ponekad i bez sudjelovanja službene vlade.
Afganistan je multietnična zemlja. Ima 14 etničkih grupa, plemena.
Talibani su Paštuni i najveća etnička grupa (50%) dok Uzbeci, Hazare, Tajici, Kuciji i ostali čine manjinu, a istovremeno sudjeluju u Vladi. Tamošnji ljudi, se u dosta slučajeva niti ne razumiju, pošto su jezici različiti. Dari i Pastu (Afgani), dva su službena jezika koja su potpuno različita. Religija je Islam, sa većinom Sunnija.
U vrijeme kada je ovo fotografirano (2004. – 2008.), napetost i napadi su postepeno rasli kroz godine. Specijalno u vremenima za vrijeme i poslije prvih predsjedničkih i parlamentarnih izbora 2004. i 2005. koje sam radio.
Kako je rasla prisutnost NATO-a i američke vojske, situacija je postajala još opasnija i napetija.
Nakon 30 godina ratovanja, postojala je velika želja da se nešto kaže i iskoristi novo pridošla demokracija. To su bili prvi ikad demokratski izbori. U prilog tome ide i podatak da je 2004. i 2005. za izbore sudjelovalo preko 20 + predsjedničkih kandidata i par tisuća kandidata za parlament. Bilo je opasnih i “near miss” situacija. Uvijek si negdje u blizini.
“Common sense” i poznavanje trenutne situacije, koja se mijenja na dnevnoj bazi, ti može dosta pomoći. Sreća je također veliki faktor.
Fotografirati žene je malo teže i ovisi o lokalnim pravilima. Drugačije je u Kabulu ili u Kandaharu od nekog Central Highlands hindukush sela na visinama blizu hipoksije.
Priroda je prekrasna, takva kakva je, međutim događa se problem, a to je dezertifikacija kao direktan rezultat godina rata. Počelo je kad su Rusi masovno bombardirali afgansku gerilu koja se skrivala po šumama, pa do današnji ratova – sjetite se Trumpove najveće bombe “mother of all bombs”.
Problem je i ilegalna sjeća nepostojanje bilo kakve vlasti van gradova. Drva se, u Kabulu, kupuju na kile. Rezultat godina ratova, dezertifikacija i nestanak šuma, su ekstremne poplave, suše, klizišta i sve katastrofe koje idu uz to.
Kažu podaci da je u 30 godina nestalo 50% afganske šume!
I to se vidi.
“Unutar Hindu Kusha – Afganistan 2004.-2008.”
Web stranica autora: www.baljkas.com
Facebook stranica: https://www.facebook.com/baljkasphoto
