S You Tube kanala Čitalica prenosimo recitaciju pjesme “Nakon četrdeset dana” i “I kćeri, rečenice” Branka Čegeca i Miroslava Mićanovića iz knjige “52 dana“.
Branko Čegec
Nakon četrdeset dana
Strah od svakodnevnog pisanja,
strah od slike koju ne možeš zatajiti.
Utrkujući se s vremenom
hvatam vrijeme u labirint riječi,
mutan odraz u ogledalu iz kojega cure
ružne slike razaranja i smrti,
apokaliptični prizori Amerike i Arabije,
smrad ljudskog genija koji nemilice
uništava vlastite domete, koji
vlastitim dometima komada klimavu ideju čovjeka,
razarajući moć vlastite nemoći
pred životom koji je htio pokoriti,
zauzdati, pokoriti, zauzdati, pokoriti, pokoriti…
Iz razglasa pljušte sladunjavi božićni pjesmuljci,
nakićeni lažnom srećom i licemjerjem,
rasprskavaju se u kakofoniji pohlepe i marketinga.
Ispijam svoj espresso u prostoru bez horizonta,
blještavilu umjetne rasvjete
koja osvjetljava predmete,
a mrak trune u ljudima.
Izlažem se jer želim se oduprijeti,
iako otpor ne dopire dalje od granica vlastita tijela,
koje stenje pod teretom, grči se i savija
sa sviješću da u ratovima se ne pobjeđuje
i da su jedine pobjede, ako su to pobjede,
postignute mirovnim pregovorima.
Strah me svakodnevnog pisanja.
U njemu se začinju prividi,
razvija se zastava slobode,
ruše se barikade i zidovi:
gomila provokacija opstaje:
crv pokoravanja
na njih će se najlakše nalijepiti.
Miroslava Mićanovića
I kćeri, rečenice
(Slavko Mihalić: Prognana balada)
Kad je napuštala dom,
rečeno joj je da mora znati
da je to jedanput i zauvijek,
da nema povratka.
Onaj koji joj je to govorio
znao je što i zašto takvom
rečenicom zatvara vrata
njezina odlaska.
Put dug više od 50 godina,
od otoka, izbjegličkog kampa u
Italiji do dolaska u Australiju,
usprkos svim željama i čežnji,
bio je put bez povratka.
I tako: on je znao o čemu govori
kad govori o ljubavi, o putovanju
i odlasku.
Ili se to sada samo tako čini:
gledati, šutjeti i čekati u vrtu ptice
i vjetar, zvuk oceana, znak grada.
Kad su njezine sestre, u okrilju mraka
skrile razloge, fantazije i otišle od kuće,
tražio ih je u skrovištima grada.
Čuo je rečenice koje se govore
kad opasnost kuca na vrata.
I znao je o čemu se pjeva,
o čemu se šuti.
Ili se to samo tako čini dok se
ponavljaju dani i noći, slavlja i rastanci:
prigodna glazba na trgu, u džepovima
rečenice čekanja, rečenice povratka.
Branko Čegec (1957) diplomirao jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uređivao književnost u omladinskim novinama i časopisima Polet i Pitanja. Od 1995. do 1989. glavni urednik časopisa Quorum. Od 1989. do konca 1990. glavni i odgovorni urednik lista za kulturu Oko, nakon toga do 1993. urednik u izdavačkoj kući Mladost. Godine 1992. pokrenuo vlastitu nakladničku kuću Meandar (od 2005. MeandarMedia). Godine 1998. bio je suosnivač udruge Hrvatski neovisni nakladnici i njegov prvi predsjednik. Godine 1999. izabran je za predsjednika Odbora Goranova proljeća, na čijem čelu ostaje do jeseni 2007. Godine 2002. pokreće Centar za knjigu i Časopis za knjigu Tema. Trenutačno docent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Objavio je dvadesetak knjiga poezije, kritike, esejistike i proze. Neke knjige ili izbori iz poezije objavljeni su u Crnoj Gori, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Slovačkoj i Francuskoj. Pjesme su mu uvrštene u tridesetak antologija, izbora i pregleda u zemlji i inozemstvu. Miroslav Mićanović, rođen 1960. godine u Brčkom. Živio u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje poeziju, prozu, eseje i kritike na radiju, u novinama i časopisima. Tekstovi su mu nagrađivani i uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na druge jezike. Sastavio s B. Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih “Strast razlike, tamni zvuk praznine” (Quorum, 1995). Autor je antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (2006), prevedene na engleski, mađarski i slovački jezik. Sudionik je hrvatskih i europskih književnih festivala, voditelj radionica poezije i kratke priče. Dugogodišnji je urednik časopisa Quorum, biblioteka u Nakladi MD i autorskih knjiga kod različitih hrvatskih izdavača (MeandarMedia, CeKaPe, Fidipid…). Dobio je nagradu “7 sekretara SKOJ-a” za knjigu kritičkih tekstova Četiri dimenzije sumnje, s J. Matanović, V. Bogišićem, K. Bagićem (1988), “Duhovno hrašće” za knjige pjesama Zib (1998) i Jedini posao (2014), “Fran Galović” za knjigu priča Trajekt (2004), “Kvirinove nagrade” (2017) i “Goranova vijenca” (2020). Za kritičarski rad dobitnik je Povelje uspješnosti Julija Benešića (2017) i Nagrade “Julija Benešića” Ðakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara za knjigu Ronjenje na dah (2021). Radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Živi u Zagrebu.
