Iz pisma naših čitatelja

  Umri   Slika jesen, Poput akrila, Lokva s elementima voska. Žuta, s mrljama smeđe i točkicama crvene raznih nijansi. Osjećaj ganuća, preplavljuje, Skoro do suza. Al onih dobrih. Koraci..miris... zvukovi... I ne treba žaliti, put je to. Treba se nanovo roditi, A prije toga treba umrijeti. Kao i...

  Prije počinka Ražarilo sunce Nebo i more Sanjana  

TAKAV JE ŽIVOT Zemni je svijet sramota kozmosa U kome vlada planetarni sklad. Na zemlji još vladaju zakoni mržnje Surovog istoka i divljeg zapada Bog je razvlašten u svakom pogledu I vjera u njega laž je bezočna Kojom se prikriva zlo...

Gurmanska Jedem tako pohlepno i bahato kako već dugo nisam jeo. Kao da sam zaboravio što to uopće znači. Jedem od jutra do mraka i debljam se, što mi sada pravi velike probleme, konkretne i...

  Otpali list I sjajni, divlji kesten Listopad, jesen Sanjana

UČERA sve je ustalo na učer, sve lipo i drago, smih i čakula spod murve, lini mačak i brek ki bija si je šnjin pretelja, učer ili smo slatko, pekli kunpir spod luga, pili bevandu z malo octa, učer ča je duralo lit...

  Nedosanjani život Kad naiđe mi jesen Sva u pticama U letu, crnih Neprospavanih noći Željna magle na poljima I slatkog mirisa truleži Vlažne zemlje S jabukama i cimetom na usnama Okupana vinom Isprana kišom s pločnika Koraci nježnog ljeta U meni Udišu kapi kišnih noći Ogrnutih čežnjom Zavrtim neku...

  Prenosimo aforizme Ive Mije Andrića iz knjige "Misli pogođenog pisca" koja se može pročitati na stranici digitalne-knjige.com   Svako jutro ustajem na lijevu nogu. Izgleda da sam opet postao ljevičar. & Iskreni sam ateist. Bog mi je svjedok. & Lakše je podnositi...

Duga Sve dugine boje U oku tvome Zagrijat će srce Prolazniku slučajnome I njegovo oko Zasjat će dugom I prenijeti Svjetlo Nekom drugom Tako Od jednog pogleda Zasija dvoje Pa troje Sve dok svijet Ne preplave Dugine boje I svijest da se S dugom u oku Živi punije, bolje... Esma Sai...

PLIŠNJIVI PUTI gledan hi z tuginjon na srcu, te pute zapuštene, zahičene, plišnjive, pozobljene ud tiči lačnih, deštrute ud ruke čovika, ćurin unje i se tornivan u niko pasano vrime, za šerijo, bilo je to prid čuda lit nazad, bili su...