BROD KOJI….
Gledam tu jadnu olupinu
što nekad zvala se brodom,
imala zapovijednika s bradom,
mornare ljepotane u uniformama,
ulaštene palube,
gledam, i ne vjerujem što ostalo
je od jednog vremena sreće,
od dana ponosa i slave,
od života koji ulijevao nadu,
i gledam i sada,
iz svog kuta crnih misli,
buljim u hrpu rđe, rasvjetalog
drva, okrenutog naopako,
zabačenog u divlje raslinje,
suza niz obraz,
pitanja “zašto” nemaju odgovora,
kruh sa sedam kora,
postao je lutrija preživljavanja
jer naišli divlji valovi,
morske struje neumoljive,
posade nema, traži sigurnost
negdje drugdje, negdje sjevernije,
daleko, a zapuštenoj plovidbi
sudbina odredila kraj,
za koji nitko više nema sažaljenja,
sluha, borba za život traje
na nekim drugim frontovima….
Denis Kožljan
O autorici: Denis Kožljan rođena je 13.08. 1961. u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvijetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.
