AKO SAM IKADA… A ZNAM DA JESAM

Foto: Jill Wellington – Pixabay

AKO SAM IKADA… A ZNAM DA JESAM

Ako sam ikada… a znam da jesam!

Dušu svoju Neznanjem vezala
Pa životima putujem ne znajući gdje sam
Jer strahom sam nutrinu sve više stezala,

Ovom pjesmom sad raskidam lance
Oslobađam sebe, znance, neznance…

Sve one duše koje sam povrijedila
Eksplozijom misli, riječju i djelom
Iscjeljujem rane koje sam zavrijedila
Svaku ogrebotinu, udarac i prijelom.

Ako sam ikada… a znam da jesam!

Dušu okovala ugovorima krutim
Pa životima putujem ne znajući tko sam
Umjesto da zapjevam, ja radije šutim
Jer strah u nutrini ponekada je jači
Od udaha svjetlosnog koji me okružuje
I ne čujem, ne vidim što za mene to znači
A moja duša, Svemir za tugu optužuje.

Ovom pjesmom sad raskidam lance
Oslobađam sebe, znance, neznance…

Sa željom da slobodan let ja spoznam
Onda kad tamom dušu okružim
Najveću tajnu u duši prepoznam
U trenutku kad potonem, kad se rastužim,
I pri tome moj val
Dodirom uskovitla nečije more
Nekom davnom plimom potopim nečiji žal
Na tuđem licu ucrtam bore

Ovom pjesmom sad raskidam lance
Oslobađam sebe, znance, neznance…

Za vremena prošla
Za buduća vremena
Jer svi smo mi niti božanskog vretena
Spiralnom kretnjom pravimo krug

Ovom pjesmom otpuštam
Jednom davno stvoren dug…

Željka Košarić