AFORIZMI I TEKUĆE MISLI
Piše: Ivo Mijo Andrić
Slijepac narod vodi na rub ponora,
a mentalni slijepac – u ponor.
&
Slabije treba braniti kad ne izazivaju jače od sebe.
Kad izazivaju – neka se sami brane.
&
Dobri nas dočekuju na pragu, a loši iza ugla.
&
Rastrojene je opasno postrojavati.
&
Dok smo podizali standard, stradala su nam leđa.
&
Bio je sav svoj. Dok se nije oženio.
&
Brak je dobar. Bračna zajednica nekom je nedovoljna.
&
Ako ne želi biti markiran ili masakriran,
satiričar mora biti maskiran.
&
Satiričari su slikari društva koji se izlažu…
raznim opasnostima.
&
Napravili smo ozbiljan iskorak
u političkom djelovanju. Unatrag.
&
Poštene progoni savjest. Nepoštene – policija.
&
Nije žalosno kad nas žale. Žalosno je kad nas ne žale.
&
Smijeh je jedini lijek koji nema kontraindikacije.
&
Ne volim drogu, kaže narkoman.
Kad god mi dođe do ruku, izgubim se.
&
Svi koji su u socijalizmu režali na političare,
danas na njih laju na sva usta.
&
Pametni se laćaju posla, a budale oružja.
&
Nakon nepravedne presude omča nije izdržala.
Puknula je od stida.
&
Gori je pobijedio. Ništa mu se bolje nije moglo desiti.
&
Najljepši događaj godine je njezin početak i kraj.
&
Mislio je i mislio, sve dok nije promislio.
&
Kupoprodajni oglas: kupujem sve što se prodaje.
Prodajem sve što se kupuje.
&
Pobjednik je poznat. Upoznali smo ga dok smo gubili.
&
Šta nam vrijedi puna glava, kada nam je kuća prazna.
&
Omladina ide dobrim putem. Na Zapad.
&
Digli smo se na desnu nogu. Zato šepamo.
&
Mi očekujemo procvat, a oni nas ne zalijevaju.
&
Moderni političar izvana je važan, a iznutra – lažan.
&
Tenkovi sa Zapada obično završavaju na Istoku.
&
Kad se pojave nedoumice, nešto s umom nije uredu.
&
Sve je uredu za one… iz prvih redova.
&
Kako da priznam da sam nemoćan kad mi je to
jedini tajni adut u borbi protiv moćnika.
&
Koliko jučer, mislili smo na ljepše sutra.
Danas mislimo samo na to jučer.
&
Kud ću jadan, pita se optuženi nakon završne riječi.
U zatvor, reče mu sudac nakon čitanja presude.
&
Ufam se u Te dragi Bože – kaže uhićeni teist.
Kasno se ufaš grešniče – odgovori mu nepoznat glas.
&
Bio je ushićen, dok nije uhićen.
&
Kod nas će još kako, na kraju biti – nekako.
&
Pesimizam je kad ne vjeruješ da ćeš uspjeti,
a optimizam kad se uzalud nadaš uspjehu.
&
Ozbiljan čovjek, a bavi se humorom!?
&
Kad god hoću da udahnem, ja obično uzdahnem.
&
Ni svi ideali nisu idealni.
&
Dok oni na nas vrše pritisak, nama raste tlak.
O autoru: Ivo Mijo Andrić, rođen je 17.11.1948. godine u Čanićima kod Tuzle. Završio je Fakultet političkih nauka i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Od 1969. radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i državnim institucijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Umirovljen je kao samostalni umjetnik pri HZSU u Zagrebu potkraj 2008. Književnim radom bavi se duže od 50 godina. Književnim i stručnim radovima zastupljen je u više od 30 antologija, zbornika i stručnih publikacija u zemlji i inozemstvu. Objavio je više od 50 knjiga poezije, proze, drama, aforizama, epigrama, eseja i književnih prikaza, te više knjiga s područja zaštite radničkih i ljudskih prava. Književni radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, kineski, arapski, ruski, armenski, rumunjski, češki, slovački, slovenski i makedonski jezik. Među ostalim priznanjima, dobitnik je i međunarodnog priznanja “Naji Naman” za ukupan književni rad i doprinos, koje se dodjeljuje u Libanonu.
