Aforizmi: Ivo Mijo Andrić
Nekada je bila zvijezda, a danas mjesečari.
&
Položio je ispit zrelosti. I otpao.
&
Bolje je biti na rezervnoj nego na optuženičkoj kupi.
&
Razmišljanje je postalo umišljena bolest.
&
Ljudi plitkog džepa moraju se duboko zamisliti.
&
Ludo sam zaljubljen u svoju ženu.
Eh, kako su to lijepa sjećanja.
&
Prvi nikada nisu kao drugi.
&
Lijekovi su toliko skupi, da se ne ispleti biti bolestan.
&
Država je kupila toliko cjepiva,
da će nas sve pocijepati.
&
Jedini moji pravi javni izlasci su…
kad izađem izvan sebe.
&
Plivaču treba pružiti priliku,
a neplivaču – ruku.
&
Tko god dođe, dobro je došao.
Tko god prođe, dobro je prošao.
&
Ne znam šta da radim… dok se ne zaposlim.
&
Oni koji teško žive, zaslužuju barem laku smrt.
&
Bio je zapet kao puška, dok ga nisu opalili.
&
Do potonuća broda bio je kapetan.
&
Kad ste izvan sebe, obavezno izađite van
&
Samo je priroda prirodna. Sve drugo je vještačko.
&
Znanje je naša prošlost. Neznanje – budućnost.
&
Nije on toliko ostario, koliko je zastario.
&
Tko poludi od sreće, taj je sretan luđak.
&
Nitko i ništa je samo onaj, koga ništa ne zanima.
&
Optužili su ga za izdajnika.
Izdao je knjigu o zemlji koju su izdali.
&
Rođen je u zemlji koje više nema.
Mora li se ponovo roditi da bi imao rodnu zemlju?
&
U nas se države tako često mijenjaju,
da nikad ne znaš u kojoj ćeš biti pokopan.
&
Uzalud su ga dozivali,
ali ga nisu mogli dozvati pameti.
&
Pijan je upao u loše društvo.
I još se nije otrijeznio.
&
Sve što imam, ne bih nikada
mijenjao za sve što nemam.
&
Nisam licemjer, iako sve mjerim odoka.
&
Nije prošao na natječaju samo zato,
što su bile slabe veze.
&
San teglećeg konja uvijek je bio,
da ima svog jahača.
&
Da ga nisu bacili u mutnu vodu,
taj nikada ne bi proplivao.
&
Isus s križa vidi samo one koji su raspeti.
&
Uspravno umiru samo oni,
koji izvrše suicid vješanjem.
&
Samo se lijeni ljudi ubijaju iz dosade.
&
Bolje je biti obespravljen, nego obezglavljen.
&
Na drugom svijetu je izgleda toliko lijepo,
da se do sada nitko iz njega nije vratio.
&
Kod nas jedni rasipaju novac, a drugi pamet.
&
Neki smršave tek kad izvuku deblji kraj.
&
Taj luđak je uvijek volio puno pametovati.
&
Ispit ponavljaju samo oni koji nemaju što reći.
&
Najlakše je onima koji ne nose ništa na savjesti.
&
Nije dobro kad umjesto pouka izvučete deblji kraj.
&
Dok neke pisce prevode na strane jezike,
druge prevode žednog preko vode.
&
Neki problemi su u nama, a neki među nama.
&
Da sam znao ono što nisam,
danas bih imao ono što nemam.
&
Konce ne vuku oni, koji su izvukli deblji kraj.
&
I on bi bio savršen, da je kao čovjek završen.
&
Ako mislite isto što i ja,
onda stvarno svašta mislite.
O autoru: Ivo Mijo Andrić, rođen je 17.11.1948. godine u Čanićima kod Tuzle. Završio je Fakultet političkih nauka i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Od 1969. radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i državnim institucijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Umirovljen je kao samostalni umjetnik pri HZSU u Zagrebu potkraj 2008. Književnim radom bavi se duže od 50 godina. Književnim i stručnim radovima zastupljen je u više od 30 antologija, zbornika i stručnih publikacija u zemlji i inozemstvu. Objavio je više od 50 knjiga poezije, proze, drama, aforizama, epigrama, eseja i književnih prikaza, te više knjiga s područja zaštite radničkih i ljudskih prava. Književni radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, kineski, arapski, ruski, armenski, rumunjski, češki, slovački, slovenski i makedonski jezik. Među ostalim priznanjima, dobitnik je i međunarodnog priznanja “Naji Naman” za ukupan književni rad i doprinos, koje se dodjeljuje u Libanonu.
