Adieu
O moja je leđa lagano
Kucnula mandolina
I moj se je kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
Moje je vjeđe prekrila
Od sunca, vjetra i vina.
A moja se ruka ganula
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suzu utrla
Što mi sa zjenâ pada.
– Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.
Vladimir Vidrić
O autoru: Vladimir Vidrić rođen je u Zagrebu, 30. 04. 1875. godine, a umro u Zagreb, 29. 09. 1909. godine. Studirao je pravo u Pragu, Zagrebu i Beču, gdje je diplomirao. U Zagrebu 1903. stekao je doktorat iz pravnih znanosti, bavio se odvjetništvom. Za vrijeme zagrebačkoga posjeta cara Franje Josipa I. u povodu otvaranja Hrvatskoga narodnoga kazališta 1895. sudjelovao u prosvjedu protiv Madžara (nosio studentski barjak) pa je bio uhićen i osuđen na četiri mjeseca strogoga zatvora. Vidrićeva lirika dijeli se u nekoliko tematsko-motivskih područja. Vidrić osebujno, u duhu vitalizma, rekonstruirao grčke, rimske, egipatske, biblijsko-židovske, slavenske i srednjovjekovne mitološke tradicije (sa središnjim figurama bogova, satira i sličnih likova).
Izvor i detalji biografije: enciklopedija.hr
