EUROSONG-EUROSRAMOTA
Piše: Denis Kožljan
“Službeni logo i slogan Eurosonga 2022. glasi The Sound of Beauty (hrv. Zvuk ljepote), a ujedinjuje zvuk (element Eurosonga) i ljepotu (shvaćenu kao simbol Italije). Sinteza je to glazbe i umjetnosti, gdje se umjetnička ljepota, koja simbolizira Italiju u svijetu, ujedinjuje s glazbenom ljepotom, objedinjenima u pjesmama zemalja sudionica Eurosonga.” (izvor: net)
Dakle počinje večeras… počinje ludilo. Natjecanje koje se zadnjih desetak godina pa možda i prije pretvorilo u običnu sprdačinu što zbog uplitanja politike u glazbeno natjecanje, što zbog ljubomore samih izvođača pa i sumnje u uzimanje nedozvoljenih sredstava. Uglavnom neću ništa reći za naše predstavnike i izvođače jer jedan po jedan mogu ostati doma s jednom sramotom nego se s dvije brukati po svijetu. Kladionice nam ni ovog puta nikako nisu naklonjene, a kako da budu kad te izvedbe pjevaju sve neki nerominirani pjevači za koje nitko nije ni čuo. No, pojedincima ništa nije sveto i ne biraju sredstva za doći do cilja pa pjevaju svakako, a najviše nikako, uzimajući engleski jezik umjesto svog materinjeg, pa onda miješaju, a neke je bogme i strah danima prije nego dođu na pozornicu. Zašto i za kojeg vraga se upuštate u tako nešto. Prošla su vremena kad su obraz Hrvatske pa i Jugoslavije osvjetljavali naša Tere, Cetinski, Dragovićka, Kokić, Danijela. Tada smo željno iščekivali da će se za glasovanja, ime našeg predstavnika pojaviti barem među prvih deset, dok sada ispadamo i prije nego je sve počelo. Dakle tko je tu lud?
Da je politika i tu umiješala svoje prste znamo svi jer na veliko se bodovi daju po političkim simpatijama, a ne dobrim izvedbama. Pa onda što si više rastrešeniji, raspušteniji i luđi, to si i na kladionicama prepoznatljiv pa onda samo slušaš: “Italy-12 points, Denmark-10 points, Norway-8 points.” Slušaš voditelje i ne vjeruješ što govore jer njihove izvedbe i nastup više su ličile na cirkusantsko prenemaganje nego na izvedbu koja bi bila dostojna imena Eurosong.
A ovih dana, predstavnica Srbije, sasvim originalna i drugačija plijeni pažnju. Ja bih rekla da joj je pjesma unikantna i da je treba razumijeti jer govori o problemima Planete, u što su uključeni i rekviziti poput lavora i ručnika. Preslušala sam pjesmu sigurno desetak puta i oduševila me. Naravno da to mogu reći samo za sebe… kako će na kraju biti ostaje nam vidjeti. Međutim, čitajući portale danas, incidenti opet… naime predstavnica Sjeverne Makedonije mlatara zastavom svoje zemlje i baca je na pod kao da je u najmanju ruku to igračka, a ne simbol svetinje. Samo nikakve sankcije dalje od pričanja o tome nema i neće je ni biti jer valjda je došlo vrijeme kad se sve može. Ali u slučaju Croatie, veliki NE.. NE i NE… nema čak ni ulaza u polufinale, a onda finale je daleko kao Južni pol (u najmanju ruku).
I za kraj ovog mog osvrta još jedna pljuska koja ako tako bude, neće baš biti nikome svejedno. Naime, nitko ne želi rat u Ukrajini, svi smo na njenoj strani, suosjećamo s boli koje ta zemlja proživljava i pomažemo koliko možemo pa i naš “veliki ” Predsjednik Vlade pod rizikom odlazi u Ukrajinu na sastanak sa Zelenskim. I eto ti vraga.
Danas pak opet mediji bruje da će najvjerojatnije Ukrajina biti ovogodišnji pobjednik Eurovizije bez obzira na kvalitetu pjesme, izvedbu i sve ostalo. Ako se to dogodi, nije fer jer to onda vuče i sport za sobom i sva ostala takmičenja što bi značilo da sažaljenje pobjeđuje pravednost i umjetnički izražaj. Bio bi to promašaj, a ne pobjeda pa nam ostaje vidjeti do kraja tjedna razvitak ove pompozne manifestacije u Torinu.
hvala Vam na objavi…i eto Dimšić nije ušla u finale…tako je to…užas