VRABAC

0
1927
Foto: Pixabay

VRABAC

Čuo mladi vrabac,
Zvani pokućarac,
U šumi na bilju
kukci su u izobilju.
Dojadilo vrapcu
Kupiti mrvice
Iz škrte živice
Mora skakutati
Pauke gutati
Kukce kljukati
Vječno skakutati.
Odluči smjelo
Napustiti selo.
Odmah poleti,
U šumu doleti.
Sleti na prvu granu.
Ugleda svoju hranu:
Pauk plete mrežu,
Roj muha na ježu.
Stigao na pravi pir
U kljun stiže leptir.
Zaluta i pčela
U usta vesela.
Sam sebi veli:
– Na granu sjedi
I samo jedi
Pa se veseli.
Zakriješti šojka.
S grane se skljoka.
Opasnost nova
Hukne stara sova.
S hrastove grane
Eto crne vrane.
Prema njemu pruži kljun.
Sakri se u žbun.
Lisica jezik pruži,
Sreća što nije duži.
Vrapcu bi bio kraj.
I nestao ovaj raj.
Ubrzanog bila
Pruži svoja krila,
Kući poleti,
Pod strehu sleti.
Uzdahne snažno:
– Sve je lažno.
Dobro znaj
Najbolji je rodni kraj.

Dragan Miščević

 

O autoru: Dragan Miščević (5. veljače 1947. Paklenica, Novska).
Nakon završene Srednje ekonomske škole u, diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Pakracu na odsjeku hrvatski jezik i književnost. Radio kao nastavnik u osnovnim školama u Donjoj Dubravi (Čakovec), u Brestovcu Orehovečkom (Bedekovčina),i u Kloštar Ivaniću. Uz rad apsolvirao na Odsjeku hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1982. godine. 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here