Inervju: Iva Lulić – Začarana šuma: zaboravljen svijet mitskih bića Hrvatske

0
1015

Povodom izlaska digitalne slikovnice Začarana šuma – zaboravljen svijet mitskih bića Hrvatske, projekta dvoje autora Ive Lulić i Zdenka Bašića donosimo intervju s Ivom Lulić

Možete li nam reći za početak kako ste došli na ideju projekta Začarana šuma – zaboravljen svijet mitskih bića Hrvatske? Zašto je projekt Začarana šuma vezan uz slavensku mitologiju? Kako ste se vi počeli interesirati za mitologiju  i kako ste se uopće našli u ovom svijetu mitologije? Ima li nešto posebno u mitologijama što vas privlači?

Od davnina život čovjeka je neraskidivo povezan s prirodom koja ga okružuje. Prirodom obožavanom zbog hrane, ogrjeva i skloništa kojima je blagonaklono darivala, ali i prirodom koja je izazivala strahopoštovanje i čiju su nepredvidivu ćud nastojali ublažiti ritualima i darivanjem. Tako su nastali mitovi, koji su važan dio svake kulture.

Mitovi nam otkrivaju način na koji su stari narodi doživljavali i tumačili svijet. Pomoću mitova stari narodi objašnjavali su pojave koje su im bile neobjašnjive ili zastrašujuće. Mitovi su im tako pružali odgovore za prirodne nepogode, nesreće, bolesti ili izmjenu godišnjih doba, a božanstva u koja su vjerovali predstavljala su personifikaciju prirode koja ih je okruživala.

Inspirira me ta povezanost mitologije, prirode i naših predaka, a najveći izazov mi je bilježiti fotoaparatom bića u koja su vjerovali naši preci, pokušavam gledati ”njihovim očima”.

Začarana šuma – zaboravljen svijet mitskih bića Hrvatske je projekt koji kroz režiranu i kostimiranu fotografiju prikazuje život i zgode slavenskih bogova, a cijela priča inspirirana je knjigom Vitomira Belaja ”Hod kroz godinu”.

S obzirom na to da sam po struci povjesničarka umjetnosti i etnologinja, a voljela sam kolegije prof. Vitomira Belaja o slavenskoj mitologiji, i s obzirom na to da su gotovo svi moji prošli projekti tematski vezani uz narodna vjerovanja i mitologiju, ”Začarana šuma” i slavenska mitologija je zapravo logičan nastavak mojih projekata.

Ideja za ovaj projekt je već godinama prisutna, ali s obzirom je to dosta veliki financijski ”zalogaj” od kostima, šminke, opreme i ostalog, sve bilo na čekanju.

Krajem 2020.te godine izašao natječaj Ministarstva kulture za programe digitalne prilagodbe i kreiranje novih kulturnih i edukativnih sadržaja, gdje sam napokon dobila financijsku potporu za projekt te krenula u realizaciju.

 

Na fotografijama se vidi da je uloženo puno truda u kostime, šminku, pripremu  modela i scenografije. Tko je radio na kostimima i šminki i od kuda vam inspiracija za odjeću i cjelokupnu scenografiju?

Karakterističan vizual likova, dizajn kostima i rekvizita za scenografiju autorsko je djelo Zdenka Bašića, koji je cijenjeni i višestruko nagrađivani multimedijalni umjetnik poznat hrvatskoj javnosti po svojim knjigama, izložbama, festivalima, spotovima i dokumentarnim filmovima vezanima uz temu mitologije (Mjesečeve sjene, Sjeverozapadni vjetar, Perunfest…).

Za šminku je zaslužna mlada zagrebačka vizažistica Ella Košćal koja istovremeno utjelovljuje i lik Morane u slikovnici.

Kako ste došli na ideju surađivati sa Zdenkom Bašićem koji je poznati autor knjiga na temu hrvatske mitologije?

Zdenka Bašića sam upoznala još 2012.te godine u knjižnici Voltino gdje smo oboje izlagali, i brzo smo postali dobri prijatelji. Godinama smo pomagali jedan drugome na projektima, a pošto oboje crpimo inspiraciju iz tema hrvatske mitologije ovo je napokon bila prilika za napravimo zajednički projekt u kojem se nadopunjujemo.

 

Kakvo vam je bilo surađivati sa Zdenkom Bašićem i ostalim timom? Koliko je ljudi sudjelovalo u ovom projektu?

Na projektu je sveukupno sudjelovalo preko dvadeset ljudi, uglavnom modeli, asistenti i pomagači na terenu. Moram reći da smo stvarno imali sreće s ekipom ljudi na projektu. Uvjeti na terenu rijetko kad su idealni, bilo je pakleno vruće, napadali su nas krpelji i komarci, snimanja traju satima i potrebna je velika strpljivost cijele ekipe da se sve sretno privede kraju. Baš takvu strpljivu i izdržljivu ekipu modela i asistenata smo imali, uz sve skupa dobro smo se i zabavili i nasmijali.

Slikovnica je ujedno i edukativno štivo kroz koju možemo naučiti o životu i vjerovanju starih Slavena. Možete li nam ukratko reći koja mitska bića možemo upoznati kroz slikovnicu i kako su nekada živjeli Slaveni? Koristili ste literaturu poznatog hrvatskog etnologa Vitomira Belaja „Hod kroz godinu“. Koliko vam je značila literatura od Vitomira Belaja u pripremi projekta?

Cilj slikovnice je na jednostavan način predstaviti slavensku mitologiju, što baš i nije bio jednostavan zadatak s obzirom na to da je kvalitetnih izvora literature malo i jako se razlikuju. Vitomir Belaj je u svojoj knjizi  «Hod kroz godinu» na zanimljiv način rekonstruirao praslavensku mitologiju i onda dobivene spoznaje primijenimo na hrvatske prilike, te sam se tako vodila njegovom knjigom kao osnovnom literaturom na koju se oslanja cijela priča iz slikovnice.

Slikovnica predstavlja glavne bogove iz slavenske mitologije: boga Peruna, vrhovno božanstvo Starih Slavena, Mokoš, boginju sunca i Perunovu ženu, Volosa, vladara svijeta mrtvih, vode i podzemlja i glavni neprijatelj boga Peruna, Jurja i Maru, Perunovu djecu.

 

Jeste li odmah na početku imali viziju finalizirati ovaj projekt sa slikovnicom ili je ona došla naknadno?

Slikovnica u tiskanom izdanju je u planu, ali ovisi o daljnjim financijama, a digitalna slikovnica je nešto što je s jedne strane bilo lakše izvedivo, a s druge strane to je bio i uvjet potpore koju je dobio projekt na natječaju od Ministarstva kulture za programe digitalne prilagodbe i kreiranje novih kulturnih i edukativnih sadržaja.

Jeste li imali posebne pripreme prije i tijekom provedbe projekta? Koliko dugo ste radili na projektu i je li on gotov, odnosno imate li daljnje planove?

Projektom sam se bavila kroz cijelu 2021. godinu. Priprema projekta je nekad jednako zahtjevna kao i realizacija. Trebalo je napraviti plan snimanja, pronaći modele, pronaći lokacije, osmisliti slikovnicu unaprijed, izraditi kostime, nabaviti rekvizite i ostalu opremu za terensko snimanje. Sama snimanja su kasnila zbog vremenskih uvjeta, tako da smo počeli snimati tek krajem svibnja pa sve do jeseni. A onda su uslijedili završni poslovi, selektiranje fotografija, priprema teksta, dizajn i postavljanje na web.

Zdenko i ja imamo u planu još neka snimanja koja bi nadopunila ovu priču. Zdenko planira napraviti i ilustracije od fotografija u svom već poznatom stilu. A naravno planiramo sve to zaokružiti i zajedničkom izložbom, gdje bi predstavili istu temu u dva različita medija.

 

Na kojim lokacijama ste snimali fotografije i kako ste ih pronalazili?

Lokacije smo pronalazili tako da smo jednostavno sjeli u auto i vozikali se po svim mogućim cesticama i putovima, srećom da Zdenko ima dobru orijentaciju pa se nikada nismo izgubili.

Glavna lokacija za snimanje bilo nam je Žumberačko gorje, tako je većina fotografija snimljena diljem Žumberka, na Žumberačkim slapovima, rječicama, šumama i gorjima. Ali radi nekih specifičnosti koristili smo i druge lokacije. U Molvama u Podravini snimali smo Volosa sa stokom. Na Starom gradu Okiću snimali smo Peruna pred izlazak sunca. Na Krku je snimljen najstariji hrast na Kvarneru. Na Medvednici je snimljen Perun u šumi hrasta kitnjaka. Između Donje Zdenčine i Crne Mlake snimana je svadba Jurja i Mare jer je to močvarno područje gdje rastu žute perunike, hrvatsko nacionalno cvijeće povezano s bogom Perunom.

Zabilješke lokalnih predaja kroz umjetnost, odnosno fotografiju za vas nije novost jer iza sebe već imate nekoliko projekata i izložbi. Možete nam reći na čemu ste do sada radili i koje izložbe imali?

Režirane i kostimirane fotografske projekte u prirodi radim već više od deset godina, a isto tako realizirala sam preko pedeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj, od toga neke i u Sloveniji, Crnoj Gori i Srbiji.

Projekt „Vile i vilenjaci Artusi – kreativno djetinjstvo i odrastanje“ ostvaren je 2010. godine zajedno sa štićenicima Doma za djecu Vladimir Nazor u Karlovcu. ”Vile i vilenjaci Artusi” je moj prvi i definitivno nadraži projekt, ali i jedini koji nema direktnu vezu sa narodnim predajama. 2010. godine bila sam volonter na likovnoj koloniji ZILIK koja se tradicionalno više od četrdeset godina održava u Domu Vladimir Nazor u Karlovcu. Tom prilikom upoznala sam i štićenike Doma koji su me neodoljivo podsjećali na male vile i vilenjake. Nazvala sam ih Artusi, obrnuto pročitana riječ «sutra» kao sinonim za «budućnost».

Zamisao je temeljena na fotografskom prikazu malih bića u velikoj prirodi, oboje jednako nezanemarive ljepote, čistoće i jedinstvenosti. U krajoliku Karlovačke županije svako je dijete našlo svoju originalnu scenografiju, svoj kutak carstva mira i mašte.

Projekt je spoj umjetnosti i humanitarnog djelovanja, promiče moralne vrijednosti educirajući pritom o likovnim kvalitetama. Usmjeren je na uljepšavanje doživljaja svijeta djeci iz doma, stvaranje samopouzdanja i ukazivanje na dobre rezultate upornosti i ustrajnosti. Kroz aktivnosti koje potiču kreativnost osnažila se pozitivna percepcija djeteta o sebi, a istovremeno se stvaranjem fotografija na najzabačenijim dijelovima Hrvatske poticalo ljude na boravak i pronalazak tih i takvih prirodnih okruženja.

Projekt “Krk – otok vila” ciklus je fotografija kojima je oživljena treća od deset Krčkih legendi (Vêyskih povêda) o naseljavanju otoka Krka i susretu došljaka Matana sa zlatnom vilom Divÿcom. Projekt je nastao u suradnji s Centrom za kulturu grada Krka, uključujući čitavu otočnu zajednicu, od institucija poput Javne ustanove “Priroda” i otočnih općina, do krčkih vrtićara, osnovnoškolaca i srednjoškolaca koji su utjelovili likove iz Krčke legende. Osim uvođenja u panteon koji nam skrivaju neobične Krčke legende, zadaća ove inicijative također je ukazati na raznolikost otočnih krajolika. Komunikacijom putem umjetničke fotografije osvještava se potreba o očuvanju prirode i zaštite okoliša te se promoviraju prirodne ljepote i autohtoni krajolici.

Projekt ”Podravina između mitova i legendi” ciklus je fotografija nastalih u Podravini između 2012. i 2015. godine inspiriran je podravskim narodnim predajama, mitovima i pričama. Fotografije prikazuju stvarne krajolike, oživljuju narodne predaje koje su dio nematerijalne baštine Hrvatske. Fotografije istovremeno „portretiraju“ Podravinu u smislu njenih prirodnih ljepota i tradicionalne podravske ruralne arhitekture. Snimanja su se odvijala diljem Podravine, od repaških i bilogorskih šuma, ušća Drave, “Đurđevačkih peska” do podravskih njiva, livada, seoskih dvorišta i starinskih interijera, na više od 50 lokacija. U projekt je uključeno i lokalno stanovništvo, Podravci i Podravke od 5 do 85 godina koji sudjeluju u projektu kao modeli te uprizoruju razne likove iz podravskih narodnih predaja, mitova i legendi

Ciklus Podravina između mitova i legendi nastavlja se kroz 2015. godinu te u suradnji s Etnografskim muzejom u Zagrebu prerasta u projekt Čarobna družba – Vjerovanja u nadnaravna bića u Podravini.

2014. godine 2014. u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Vrbovec realiziran je projekt ”Nekoć u Vrbovcu”. Projekt oživljavanja vrbovečke prošlosti oformljen je nizom fotografija nekadašnje svakodnevice. Mlade Vrbovčanke i Vrbovčani iz KUD-a uzimaju uloge svojih predaka i primaju se kuhače ili pluga zaboravivši na sve tehnološke dobrobiti današnjice. Obuhvativši sve segmente ljudskog djelovanja, ulaženjem u trag autohtonim artefaktima i pronalaskom nepatvorenih dijelova prirode te tradicionalne ruralne arhitekture, nastala je zbirka od 20-ak fotografija kojima je glavni cilj prikazati vrbovečku narodnu nošnju u nekadašnjoj svakodnevici.

Kako se je vas osobno dojmila hrvatska odnosno slavenska predaja, mitovi i legende?

Na ovo pitanje citirat ću Vitomira Belaja koji na savršeno jednostavan način opisuje bit slavenske mitologije:

”Ovo je priča o prahrvatskim bogovima. Prikazuje svijet u kojem se oni ponašaju kao ljudi oko nas. Vrhovni bog poistovjećen je s gospodarom seoskog imanja, njegova su djeca mladež iz našeg susjedstva. Događaju se prijevare, krađe, preljubi, ubojstva. No, istovremeno su oni i nebeska tijela, bogovi o čijem djelovanju ovisi naš život. Svojim djelima obnavljaju vremenski poredak u svijetu, ali ne čine to nikakvim čarobnim štapićima, napitcima, riječima. Jednostavno djeluju svojim životom: rođenjem, ljubavlju, žrtvom. Na mitskoj razini priča objašnjava životni krug žitarice, najvažnije biljke starih Slavena. Bog vegetacije svojim životom oponaša život žitarice, od sjetve preko klijanja, zriobe, žetve do spremanja u žitnicu i ponovne sjetve. S druge strane, ovo je priča o kretanju nebeskih tijela i njihovom ponavljajućem suodnosu, to je priča o izmjeni godišnjih doba.”

 

Što možemo dalje očekivati od ovog projekta i imate li nove ideje i planove u bližoj budućnosti ne vezano uz ovaj projekt?

Tema slavenske mitologije kreativno i umjetnički gotovo je neiscrpna. U nekoj bližoj budućnosti možete očekivati proširenje projekta s novim fotografijama i izložbu, i Zdenkovu verziju s ilustracijama.

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here