Tebi
Sinoć sam postala kiša koja se zatekla u iznenadnom prolomu oblaka, a zatim pretvorila u tiho kapanje na jastuku do dugo u noć.
Baš me nekako to pogodilo, ranjavanje krhotinama koje zapravo nismo mi.
To je zbog onih nevidljivih niti s kojima smo povezani i zbog onih snova koje smo zajedno sanjali dok smo još bili zvijezde.
Teško je izranjavan dati sebe nekom bez zadrške.
Projekcija nije pravedna prema voljenom biću al’ je neizbježna jer kako inače da shvatiš gdje je ta još uvijek otvorena rana kojom krvariš po drugima.
Ljubav se nastanila u zjenici oka i tamo je treba tražiti. Tamo sam je i našla.
Sve drugo je samo teret prošlosti.
Hoće li ikad taj teret nestati?
Da se prestanem pitati, da se prestanem štititi kad mi sunce kuca na srce,
a ne prepoznajem ga jer me još uvijek iznutra boli mrak.
Moj pogled je dubok, moj korak nije lak,
moja duša nema spokoja u iluziji vremena.
Mene boli moje postojanje,
beznadna potraga za odgovorima
i spoticanje u besmisao,
a jedino sto zapravo želim je sakriti se u tvom pogledu, u zjenici oka u kojoj sam naslutila ljubav i tamo ostati zauvijek.❤️
Darshana Shrijani
O autorici: Darshana Shrijani je došla na ovaj svijet 19.9.1976. godine kao Danijela Bocak. U potrazi za svojim mjestom pod Suncem prošla je sve i svašta pa joj se u takvoj jednoj potrazi u kojoj je izgubila smisao postajanja otkrila poezija kao ekspresivna terapija olakšanja za ublažavanje negativnih emocija i depresivnih događaja koji su kroz jedan cijeli decenij obilježili njezin život. Danas piše prema potrebi, ekspresivno, no više je inspirirana sadašnjim trenutkom i jednostavnim sretnim životom u srcu Podravine okružena prirodom, djecom i životinjama. Zalaže se za promicanje veganstva, zaštitu životinja, permakulturu, ekologiju i život bez okrutnosti i nasilja njegujući vlastitu autentičnost kao jedini imperativ za sreću na ovom svijetu.