TAKAV JE ŽIVOT
Zemni je svijet sramota kozmosa
U kome vlada planetarni sklad.
Na zemlji još vladaju zakoni mržnje
Surovog istoka i divljeg zapada
Bog je razvlašten u svakom pogledu
I vjera u njega laž je bezočna
Kojom se prikriva zlo i nepravda
Da bi bogati svijetom vladali.
Gladne su ruke ostale bez kompasa
Pa morem plutaju i kopnom lutaju
Da bi zavarale gladne i žedne
I da bi preživjele do zadnjeg dana.
Teško je voljeti – ne biti voljen
Tužno je ljubiti – ne biti ljubljen
Grozno je čekati – a ne dočekati
Bolno je tražiti – a ne dobiti.
Život je trajanje koje se prekida
Kad srce stane i mozak zamre
Kad zadnje ptice napuste gnijezda
I kad se ugasi svjetlost dana.
Ivo Mijo Andrić
O autoru: Ivo Mijo Andrić, rođen je 17.11.1948. godine u Čanićima kod Tuzle. Završio je Fakultet političkih nauka i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Od 1969. radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i državnim institucijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Umirovljen je kao samostalni umjetnik pri HZSU u Zagrebu potkraj 2008. Književnim radom bavi se duže od 50 godina. Književnim i stručnim radovima zastupljen je u više od 30 antologija, zbornika i stručnih publikacija u zemlji i inozemstvu. Književni radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, kineski, ruski, armenski, rumunjski, češki, slovački, slovenski i makedonski jezik.
