Predstavljamo Franjevački samostan i muzej Vukovar. Tekst u nastavku piše fra Ivica Jagodić. Osim što se samostan i muzej može posjetiti u Vukovaru, može se posjetiti i virtualnom šetnjom na stranici muzeja preko sljedeće poveznice: Franjevački muzej Vukovar
Fotografije: Arhiv Franjevačkog samostana Vukovar
Piše: Fra Ivica Jagodić
FRANJEVCI U VUKOVARU
Povijest
Prvi franjevački samostani u Hrvatskoj datiraju iz 13. stoljeća, a u srednjem vijeku bilo ih je i u okolici Vukovara. Većina ih je stradala za vrijeme osmanlijske okupacije, ali unatoč tome franjevci nisu otišli, nego nastavljaju pastoralno djelovanje, nerijetko i po cijenu mučeništva. Prvobitna drvena crkva i rezidencija franjevaca u Vukovaru prerastaju u zidani samostan i crkvu posvećenu sv. Filipu i Jakovu apostolima, čija gradnja započinje 1723. godine, a završava 1733. godine. Franjevci su u gradu 1736. godine pokrenuli javno pučko školstvo, a već je od 1733. godine punih 50 godina djelovao i provincijski studij filozofije. Od 1803. godine do 1885. godine uz kraće je prekide djelovao i studij teologije. Godine 1896. povećanjem broja vjernika na sedam tisuća započinje proširenje crkve u trobrodnu crkvu s pet oltara u neobaroknom stilu, izgrađenu po nacrtima bečkog arhitekta Richarda Jordana. Franjevački samostan s crkvom u svome monumentalnom arhitektonskom habitusu stoljećima je čuvao neprocjenjivo umjetničko i kulturno blago. Po kompleksnosti i cjelovitosti baštine svrstan je među najvrjednije spomeničke sklopove Hrvatske. Registriran je kao spomenik kulture visoke A (I) kategorije.
Stradanja u Domovinskom ratu
Kada se 1991. godine grad Vukovar našao u potpunom okruženju, vukovarski franjevci ostali su sa svojim narodom pružajući mu svojom nazočnošću podršku i blagoslov. To su činili i u logorima, progonstvu i povratku. Cjelokupni franjevački kompleks pretrpio je strahovita razaranja pri čemu je u potpunosti razoreno krovište i zvonik, dok je zidni oslik u crkvi s vremenom u potpunosti propao uslijed atmosferilija. Crkveni inventar devastiran je do neprepoznatljivosti, tako su drveni oltari nestali, a mramorni oltar Gospe Žalosne razbijen je u komade. Orgulje, klupe i ispovjedaonice zapaljeni su. Mnoge vrijedne umjetnine netragom su nestale. Nestaju brojne vrijedne knjige, a s njima i slika sv. Filipa i Jakova s glavnog oltara, barokni kip sv. Bonaventure, slika sv. Ane, velika slika iz blagovaonice „Večera u Emausu“, 14 postaja križnoga puta te mnogi drugi umjetnički predmeti. Sarkofag sv. Bone je zapaljen, a kripta s posmrtnim ostatcima franjevaca, kao i sarkofazima grofovske obitelji Eltz devastirana. Interijer crkve krasio je posljednji najveći neobarokni oslik u Hrvatskoj iz 1911. godine, koji je uslijed ratnih stradanja i atmosferilija propao. Kao da to nije bilo dovoljno, u zidovima i stupcima izbušene su 22 minske rupe u nakani da se crkva sruši, što se nasreću nije ostvarilo. U povratku 1998. godine u razrušenoj crkvi nađen je korpus Isusa bez jedne noge i jedne ruke, koji će kao „Ranjeni Isus”, po posveti pape Ivana Pavla II 2003. godine u Osijeku, postati simbol vukovarskog stradanja, ali i opstojnosti.
Prvi dio umjetničkog blaga vraćen je 13. prosinca 2001. godine potpisivanjem Povelje o povratu umjetnina, a drugi dio, u kojem je vraćeno knjiško blago, ostvareno je sporazumom Međudržavnoga Povjerenstva za povrat kulturnih dobara Republike Hrvatske i Republike Srbije 20. studenoga 2004. godine. Spašeno i restaurirano umjetničko i kulturno blago danas je izloženo u Franjevačkom muzeju Vukovar.
Povratak i obnova
Procesom mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja u periodu od 15. siječnja 1996. do 15. siječnja 1998. godine Vukovar je vraćen u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Među prvima vraćaju se franjevci koji će povratnicima snažiti i hrabriti duše i srca za novi život u gradu. Obnova crkve započinje pokrivanjem velikih rupa u svodovima crkve nastalih granatiranjem kako bi se u njoj mogla slaviti misa i ostali sakramenti. U dvorištu franjevačkog samostana 1998. godine postavljena je baraka u kojoj se za prve povratnike odvijao sav pastoralni i katehetski život. Baraku u dvorištu 2002. godine zamijenio je suvremeni Pastoralni centar sv. Bone. Franjevački samostan i crkva, uključujući i interijer, obnovljeni su u periodu od 1998. do 2013. godine, a posvećena crkva (27. listopada 2013. godine) ponovno je postala duhovni dom Vukovaraca.
Franjevački muzej Vukovar
Nakon obnove crkve i samostana franjevci odlučuju završiti proces obnove cjelokupnog franjevačkog kompleksa otvaranjem svog jedinstvenog muzeja – Franjevačkog muzeja Vukovar. Naime, stvaranje zbirki kulturno-povijesne i umjetničke građe započelo je povratkom franjevaca u Vukovar 1687. godine, nakon oslobađanja ovog područja od otomanske vlasti, i traje više od triju stoljeća.Unatoč velikim gubitcima u ratnim godinama, požrtvovnošću i zaslugom fra Marka Kurolta i fra Marka Malovićate drugih pojedinaca spašena su značajna djela likovne umjetnosti koja su nekada činila bogatu i raznoliku zbirku franjevačkog samostana u Vukovaru. Tragični događaji, razaranja i okupacija u velikosrpskoj agresiji na Vukovar i Hrvatsku od 1991. do 1996. godine potencirali su potrebu za sustavnim prikupljanjem, valoriziranjem, čuvanjem i prezentiranjem muzejske građe, što je izvedeno uz pomoć Gradskog muzeja Vukovar.
Potpisivanjem ugovora 24. kolovoza 2017. godine sa Središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije pri Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije počinje ostvarenje projekta „Integracija kulturne i povijesne baštine Franjevačkog samostana u turističku ponudu grada Vukovara“ uz sufinanciranje Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara, a rezultat ovoga projekta bit će otvaranje Franjevačkog muzeja Vukovar.
Pored stambenog trakta redovnika i klauzure otvorio se i prostor za muzej na dvije etaže, u koji su uvrštenebogate riznice, a posjetiteljima je omogućen pristup crkvi, kripti, zvoniku i klaustru, novoj knjižnici s čitaonicom te ostalim sadržajima poput vinoteke i suvenirnice, uključujući i vanjski prostor u kojem se nalazi „Perivoj sv. Franje“ i šetnica s pogledom na Dunav, gdje je na staklenoj stijeni postavljen poimenični popis svih vukovarskih žrtava u Domovinskom ratu.
Riznica je bogata vrijednim umjetničkim predmetima. U njoj se čuvaju predmeti umjetničkog obrta, zbirka liturgijskog posuđa (kaleži, pokaznice i relikvijari), među kojima se ističe zbirka kaleža od 16. do 20. stoljeća, zatim vrijedna zbirka liturgijskog ruha (misnice, pluvijal i dalmatika) te u samostanskoj galeriji starih majstora vrijedne slike i skulpture od 17. do 20 stoljeća.
Knjižnica Franjevačkog samostana Vukovar „Fra Marko Kurolt“ nosi ime po osobi koja je najzaslužnija za spašavanje njezine izuzetno vrijedne knjižne građe. U njoj se nalaze prvotisci do 1500. godine – inkunabule, zatim hrvatske rijetke knjige poznatih pisaca nastale do 1850. godine – Rarissima Croatica, strane rijetke knjige pisane do 1600. godine, kao i nekoliko vukovarskih rukopisnih kantuala te knjiga Organum iz 18. stoljeća. Knjižnica sveukupno broji oko 27 000 naslova. Knjige su restaurirane, katalogizirane te jednim dijelom i digitalizirane. Građa samostanske knjižnice odgovarajuće je smještena u tzv. staroj knjižnici, gdje se nalaze njezina najvrjednija djela (dostupna za istraživački i znanstveni rad), te u novom knjižničnom prostoru gdje su svoje mjesto pronašle tisuće naslova tiskanih u 20. i 21. stoljeću. Građa vukovarske samostanske knjižnice u potpunosti je stručno obrađena i katalogizirana, što znači da je, uz knjižnu građu, u ovoj samostanskoj knjižnici katalogizirana i periodička građa, a to je zasigurno čini jednim od rijetkih takvih primjera u kontekstu samostanskih knjižnica na prostoru Hrvatske.
Arhiv Franjevačkog samostana Vukovar kao dio samostanskog kompleksa najmanje je poznat kao samostansko blago. Putem digitalizirane građe uskoro će započeti svoje otvaranje javnosti.
Samostanska kripta danas ima novi oblik. Prvi dio kripte uređen je kao molitveni prostor, a u drugom dijelu postavljeni su restaurirani sarkofazi grofova Eltz i njihova spomen-ploča s popisom pokojnih.
Zvonik, visine 37 metara, uređen je i s novim stepeništem. S najviše točke pruža se predivanvidik na grad Vukovar.
Franjevački klaustar u prenamjeni je otvoren za molitvu i održavanje koncerata.
Samostanska blagovaonica središnje je okupljalište redovnika. U njoj su se uvijek nalazile vrijedne umjetnine. Prikaz „Večera u Emausu“, umjetnički rad Paulusa Antoniusa Sensera iz 1756. godine, nestala je 1991., a danas je zamijenjenanovomslikom istoga motiva, rad Zorana Homena.
Vinoteka je novoobnovljeni podrum u kojem se dobrim vinom čuva spomen na plemenitu vinovu lozu, a ujedno potiče na oživljavanje duge tradicije vinogradarstva i dobrog vina.
Stalni muzejski postav s crkvom i njezinim umjetničkim interijerom pružaju uvid u kontinuitet života i djelovanje franjevaca u gradu Vukovaru i okolici. On je svojevrsni dokument duhovnosti, kulture, umjetničkih strujanja i transfera, mode i ukusa.
Posebni hodočasnički osjećaj jest posjet samostanskoj crkvi koja prati razvitak i širenje grada kroz 300 godina. Dug i plodonosan boravak i djelovanje franjevaca u Vukovaru duboko su utkani u povijesni mozaik grada, kao i u njegovu sadašnjost. Iz male barokne samostanske crkve izrast će krajem 19. st. crkva veličine jedne katedrale i dobiti svoj konačni oblik. Glavni oltar posvećen je patronima crkve sv. Filipu i Jakovu apostolima. Monumentalnu oltarnu palu „Slave sv. Filipa i Jakova“, rad austrijskog slikara Antona Herzoga, a nestale 1991. godine, zamijenit će isti motiv u djelu akademskog slikara Josipa Jerkovića. Interijer crkve s bočnim oltarima, slikama i kipovima obnovljen je pokonzervatorskim smjernicama. Stare orgulje, devastirane u Domovinskom ratu, nadomjestit će nove velike orgulje s dvama sviraonicima i 38 registara, a umjesto 14 postaja križnoga puta, nestalih 1991. godine, postavljene su 2015. godine nove postaje križnog puta koje je izradio akademski slikar Zlatan Vrkljan.
U sklopu franjevačkog kompleksa nalazi se i novoizgrađeni suvremeni Pastoralni centar sv. Bone s velikom dvoranom, holom i prostorijama za različite radionice, a namijenjen je župnom pastoralu te različitim vukovarskim događanjima.
Dom sv. Franje kao kuća za duhovne vježbe i hodočasnike upotpunjuje potrebe franjevačkog samostana kao nezaobilazno hodočasničko i turističko odredište u Vukovaru.
Franjevački samostan s novootvorenim muzejom,obnovljenom i posvećenom crkvom sv. Filipa i Jakova, Pastoralnim centrom sv. Bone i hodočasničkim domom sv. Franje daruje novu dimenziju u bogatoj kulturnoj i povijesnoj baštini Vukovara, a osobito njezinoj kvalitetnoj prezentaciji. Franjevački muzej dokaz je neuništivosti onoga što izvire iz Božje ljubavi i milosrđa, kontinuiteta hrvatskog i kršćanskog identiteta Vukovara, ali i opredijeljenosti hrvatskoga čovjeka da ostane uz svoje kršćanske korijene i gradi budućnost na temeljima teške, ali i slavne prošlosti.
Pastoralno djelovanje franjevaca danas je prožeto s vjeroučiteljima, časnim sestrama i brojnim suradnicima koji vode brigu oko vjeronauka, Caritasa, skupina djece i mladih, franjevačkih zajednica, liturgijskih zborova, crkve i sakristije, kapela sv. Roka i bl. Alojzija na Mitnici.
Suradnja s udrugama proisteklima iz Domovinskog rata odvija se kroz cijelu građansku godinu pri obilježavanju njihovih godišnjica. Tada je redovito molitva na Memorijalnom groblju te sveta misa u crkvi sv. Filipa i Jakova.
Na području kulture franjevci,u kontinuitetu od povratka u Vukovar, surađuju s Gradskim muzejom Vukovar i Javnom ustanovom u kulturi „Hrvatski dom Vukovar” u organizaciji Adventskih svečanosti, koncerata i u drugih manifestacija. U suradnji s Institutom društvenih znanosti „Ivo Pilar” organiziraju znanstvene kolokvije i simpozije te izdaju različite publikacije, a s Državnim arhivom Vukovar radi se na izdanju Kronika Franjevačkog samostana u Vukovaru. Budući da je franjevački samostan s muzejom jedno od redovitih hodočasničkih destinacija, vrlo je česta suradnja s Turističkom zajednicom grada Vukovara i Memorijalnim centrom Domovinskog rata u Vukovaru. Sva važna kulturna događanja, osobito veliki projekti, provode se u partnerskom odnosu s Gradom Vukovarom i Vukovarsko-srijemskom županijom.
