PLIŠNJIVI PUTI
gledan hi z tuginjon na srcu,
te pute zapuštene, zahičene,
plišnjive, pozobljene ud tiči lačnih,
deštrute ud ruke čovika,
ćurin unje i se tornivan u niko pasano vrime,
za šerijo, bilo je to prid čuda lit nazad,
bili su to puti, kako pupa regulani,
ploti uhraščeni da bi blago i krstijani
mogli tud pasati, kupin si za u žep nabrati,
šparugu kakovu u proliče najti…
reči če niki da san šljutava,
ma mene steši boli, za srce ujida, aš
puti su puti, prez njih ni poj naprid,
a sad kad su se zatrli, vaje vaje
nečemo ni do hiže svoje moči doj,
ne poznaju se puti i putiči,
nanke z konočalon ne moreš hi
najti, a ni kega za tu žalost pitati
ni pravicu pojti skati…..
Denis Kožljan
O autorici: Denis Kožljan rođena je 13. 08. 1961. u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvijetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.
