SJENKA
Prvo budeš dijete s nadama i planovima
Mladošću opijeno, na dlanu tvom sunce
Nakon toga postaneš zbunjeni roditelj, pa uslijedi starost
Naposljetku postaješ sjenka
Misliš, sjenko, nakon svega, da si mogla nešto bolje uraditi
Misliš li da možeš danas nešto uraditi
Previše si za života kudila i čekala pa nisi naučila hodati
Gledati, voljeti, čuti, za to nisi imala vremena
Zbog lova i preljuba i ostalih preokupacija
Uglavnom, nisi naučila disati
Ostaje istina da je više otrova nego eliksira, više kukolja
Da je više tužnih nego veselih, više bolesnih nego zdravih
I ne poznaješ drugi govor osim groma, ti sjenko, ljudska
Evolucija te nije odgojila
Psovala si dok si imala plug u rukama
Danas psuješ dok sjedaš u automobil
Cirkus koji je započeo davno nečija je neslana šala
Propali eksperiment, zabuna
Očito se kipar digao na lijevu nogu ili je radio pijan k’o majka
Javna je tajna da i zvjezdani svodovi imaju krčme
A možda je i više krivaca sudjelovalo u svemu tome
Tko zna…
Ali šteta što im nije uspjelo… Prava šteta…
O autoru: Valerijan Antun Agić osamdesetih godina bio je u dramskoj skupini Budilnik. Nakon toga bio je predsjednik društva književnika Duga i potom jedan od osnivača Zelenih. Nastupio je na jednom festivalu nastupio na jednom festivalu u Srbiji 2016., izveo je pjesmu “Još nas ljubav traži”, u pratnji gitariste. Živi i piše u Osijeku.
