Doviđenja, idem u život
Doviđenja,
Ja idem u život.
Što ću u životu?
Krećem po jednu bajku iz dječjih snova.
U bajci bukti plamen zlato,
Leprša prozirna vila dugom kosom.
Frkće razjaren vranac.
Čarobni zraci igraju kolo.
Dvorac od alema blista u kapi rose.
U dvorcu morska sirena pjesmu mi pjeva
Na njedra me stavlja
Mjesto uzglavlja.
Mlada kneginja jutro budi nudeći mi šalicu topla mlijeka.
Doviđenja,
Ja idem u život.
Polazim po bajku iz snova
Koju sanjam u staklu prozora:
Ulica se prelama
I četiri staze mi se smiju
Na putove svoje me mame.
Potokom djetinjstva brode lađe
I sidre se u mojoj luci na ruci .
Plove obalama novim
Gdje su svi sretni i nasmijani.
Doviđenja, idem u život.
Tražim svoju bajku.
U njoj su pjesme još neopjevane,
I staze suncem okupane,
I ljudi nevina osmijeha.
Svi su sretni i neiskvareni.
U njihovim srcima cvjeta ljubav za pčelu,
i pticu,
i mrava,
i cvrčka,
i hrčka
i travku,
i voćku,
i dijete,
i sve ljude
svijeta
našeg planeta.
Doviđenja,
Krenuo sam u život.
Tapkam u tmini.
Tražim svoju bajku.
U sumaglici igličasto treperi.
U njoj je bistri izvor.
Napojit će me toplom
Ljubavi spram cvijetom
I cijelim svijetom.
I jedna debela bukva čuva stražu.
Stoljetni hrastovi pjevaju sitnim pjevom slavuja.
Zuj pčele u letu.
Vrba proljećem procvjetala.
Razigrala se tratinčica
Na zelenom sagu sa žutim jaglacem
Drijenak me vabi slatkom trpkošću.
Doviđenja,
Ja sam u životu.
Vrludam svijetom.
Zbunjeno žurim
Za svojom bajkom.
Ona je negdje u mojoj blizini.
Treba samo pružiti ruku,
Tiho, nježno
Da je ne prestrašim
I ona će dolepršati na moj dlan
Kao leptir,
kao mirisna latica,
kao dašak.
Ipak,
Strah me pružiti ruku.
Prepast ću svoju bajku,
Jer ona je tako krhka i nježna,
Prozirna, lepršava
Šuštava
Neodoljiva.
Svaku joj vlat prepoznajem,
Tako je mila i draga,
Sjajna,
Samo joj na čelu duboka bora.
Ima u njoj pomalo svašta
Neodoljiva kao mašta
Puna benzina,
Konjskih snaga i motora.
Betonske zidine i ograde.
Osmijesi nepovjerljivi,
Podozrivi.
Doviđenja,
Ja plovim životom.
Tražim svoju bajku,
Bajku djetinjstva.
Djetinjstvo su uspomene
Na toplu provu,
Pečene krumpire,
Žgance u mlijeku,
Paradajz i slaninu,
I moju Šarulju,
I Lisavu
I Bebu,
I Micu,
I Doru,
I Lisu
Kolešu i Toranjak,
Kolište i Plandište,
I Branjevinu
I Carevinu.
Mokro polje,
I Đolove.
Pijavice
I zasukane nogavice.
Vodu i šarane.
Doviđenja,
Vrludam stazom života.
Izgubio sam bajku.
Gdje da je tražim?
Što će mi bajka.
Svijetu nije do bajke.
Pretvorena je u lipe, devize, procente i kamate.
Što ću u životu?
Život nema bajke
Ni čarolije
Ni čuda
Niti nadnaravne moći.
Sve što je
brzo će proći.
Doviđenja,
Ja sam u životu,
A život je bajka
Tako draga i mila.
Puna su je moja bila.
Pružene su ruke
Za susret
Za radost
Za sreću.
Život je ipak bajka,
A često i basna s naslovom:
Zar sam slon?
U basni bajke
Žive kurjaci pripitomljeni,
Lisice umiljate,
Tromi medvjedi u brzometki.
Kruže lešinari grabežljivi
Nudeći ruku
Na dno da te povuku.
Doviđenja.
Bajku snivam,
A u basni živim.
Izaći iz basne
Skočiti u bajku
I mirno splavariti svojom rijekom,
To je moja bajka.
Doviđenja,
Ja kročim životom.
U životu ima negdje jedna bajka,
Ali ne znam što radim u bajci.
Ona je san dječačkih snova.
Probudi se, razbudi se,
Kreni bez bajke,
Jer ipak je život bajka,
I dok u njoj život vrije
Bajka se vještije krije.
Doviđenja,
Ja živim u bajci
S nadom da ću naći svoju bajku.
Dragan Miščević
O autoru: Dragan Miščević (5. veljače 1947. Paklenica, Novska).
Nakon završene Srednje ekonomske škole u, diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Pakracu na odsjeku hrvatski jezik i književnost. Radio kao nastavnik u osnovnim školama u Donjoj Dubravi (Čakovec), u Brestovcu Orehovečkom (Bedekovčina),i u Kloštar Ivaniću. Uz rad apsolvirao na Odsjeku hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1982.
