Foto: Jplenio – Pixabay
Hrast
Prolaze pored njega auti i ljudi,
Sjećanja, na zlo i dobro, budi.
Ledile ga hladne kiše, zima oštra,
Milovala magla starog Kloštra.
Kresali mu grane usred ljeta,
Ali on se ne da, nego cvjeta.
Svaka jesen bude puna žira.
U krošnjama vjetar huji, svira.
Verale se njime vjeverice hitre,
Šumile grane poput citre.
Savijali gnijezda sjenice i slavuji,
Još u krošnji ptičja pjesma bruji.
Hukale sove u jutra rana.
Gakala sa grana crna vrana.
Ponosno stoji do današnjeg dana.
Dragan Miščević
O autoru: Dragan Miščević (5. veljače 1947. Paklenica, Novska)
Nakon završene Srednje ekonomske škole u, diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Pakracu na odsjeku hrvatski jezik i književnost. Radio kao nastavnik u osnovnim školama u Donjoj Dubravi (Čakovec), u Brestovcu Orehovečkom (Bedekovčina),i u Kloštar Ivaniću. Uz rad apsolvirao na Odsjeku hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1982. godine.
