Foto: Marta Carrassi – Pixabay
OTAC, KARTONSKA KUTIJA
Otac čuči u kartonskoj kutiji
na vrhu ormara
Čuči i čeka
da netko dođe
da podigne poklopac
i ode
Onda će ustati
izravnati leđa
i kihnuti
zbog prašine na obrvama
i na kosi
Nazdravlje, oče!
Živio!
Tako ćemo reći
iz susjedne sobe
njemu mrtvome
Živio!
OTAC, SVETA OBITELJ
Noću otac siđe s ormara
da ugasi svjetlo u banju
i zatvori vrata
Boga vam vašega
Isusa i Gospu
Sveta Obitelj na njegovom jeziku
ponovo je na okupu
Tapka po mračnom hodniku
Prije nego si napuni čašu
sjeti se da je mrtav
visoko podigne šaku
i njome udari po stolu
OTAC, KOVITLAC NIČEGA
Kad ne zna što će
otac zapali cigaretu
Kovitlac ničega
spušta se s ormara
i pada
pada
po nama
OTAC, NEVJERICA
Otkako je umro
otac ne izlazi iz kuće
Već trideset i šest godina
traži samoga sebe
Ide iz jedne u drugu sobu i pita nas:
Jeste li me vidjeli?
Gdje sam?
Nada Topić
O autorici: Nada Topić (Split, 1977) piše poeziju i kratku prozu. Objavila je pet zbirki pjesama Svetac u trajektnoj luci (2005.), Meteorologija tijela (2015.), Bezbroj i druge jednine (2017.), Otac (2019.) i Sestra (2020.), slikovnicu Kako se rodila roda (2007.), zbirke lirskih proza Male stvari (2016.) i Stope u snijegu (2019.) te roman Morpho amathonte (2020.). Doktorirala je u području informacijskih i komunikacijskih znanosti i autorica je znanstvene monografije Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) i razvoj kulture čitanja (2017.). Živi i radi u Solinu.