Centar Kulture predstavlja Stjepana Kulfu, umjetnika koji se bavi rezbarijama u drvu. Stjepan džepnim nožićem stvara male i velike rezbarije i izrađuje štalice raznih dimenzija. Iako je Stjepan prikovan za kolica, njegov neuništiv duh nikada mu nije dao mira zbog čega je stvorio pregršt umjetničkih djela u drvu. Danas se više bavi fotografijom i digitalnom umjetnošću. U nastavku pogledajte dio rezbarija u drvu.
O autoru: Kad je Stjepan Kulfa rođen 1961. godine u Donjem Jesenju nedaleko Krapine, nitko nije ni slutio da će mu, kako sam Štef govori, „Bog zatvoriti vrata i otvoriti prozore”.
U toj je misli sadržana tajna njegove životne radosti i njegovog umjetničkog stvaranja. Naime, obolivši već kao dječak od, kako sam duhovito primjećuje, „gospodske bolesti, koja ne boli, a niš’ ne moraš delat”, nije mogao raditi kao ekonomski tehničar, već se isključivo posvetio skulpturi u drvu. Na taj ga je način sudbina digla iznad sivila svakodnevnice u sfere umjetničkog stvaranja. Dječak, koji je najprije želio biti krojač, postao je tako “krojac” čiji je materijal drvo. Inače, Kulfa je svoju prvu skulpturu čovjeka načinio kad mu je bilo tek – 12 godina! Bio je to početak puta, na kojemu se Kulfa i danas nalazi. Sam Kulfa ističe: “Koliko mi je priroda uzela, toliko mi je i dala. Ja sam poput mačke. Sudbina me udara, ali se uvijek dočekam na noge!”
Završio je ekonomsku školu i nakon rada ubrzo otišao u mirovinu. Od djetinjstva ga privlači drvo, pogotovo lipa u kojoj od 1980. godine radi manje i veće skulpture. Uvijek kroz osjećaj za figuru daje poruke široj publici. Samostalnu izložbu ima u Novoj bolnici u Krapinskim Toplicama od 1995. – 2000. godine.
Najsretniji mu je trenutak u životu bio kad je, prema Kulfinim riječima, posve slučajno, upoznao slikaricu Jasnu Dapas, s kojom je živio do njene smrti 2016.god. Zbližila ih je, kako sam ističe, “umjetnost, slikarstvo i muzika”. Možda ovdje leži tajna njegovog čudesnog
osmjeha, što se cesto javlja na njegovom licu. „Da ga umijeće rezbarenja nije tražilo, Stjepan Kulfa ga ne bi našao. Lipa, jabuka, trešnja i jasmin, potražili su ga već u ranoj mladosti,
a on im vrača dug svojim rukotvorinama uz pomoć džepnog nožica, naglašavajući njihovu toplinu, mekoću i podatnost.
U invalidskim kolicima Stjepan Kulfa je svojevrstan Stephen Hawking hrvatskog kiparstva u drvu. I dok fizičar Hawking također prikovan za invalidska kolica, traga za Božjim umom u svemirskim prostranstvima i u dubinama vremena, Kulfa traga za tim istim umom u drvu, sada i ovdje.”
prof. Adolf Bele, povjesničar umjetnosti
Godine 1999. i 2000. stalni izložbeni postav ima u vitrini restauranta
“Song”, dobrotom gospode prof. Denis Vasilj. Povodom
Dana državnosti i dana “Centra Dubrava” 2001. godine, imao je izložbu
u prostorijama Centra. Za njegovu promidžbu najzaslužniji
je gospodin Željko Klepac, prof. koji je za života prikupio cijelu
kolekciju Stjepanovih radova.
Izložbe svojih rezbarija, jaslica prije svega od 2004. svake godine
izlaže na Trgu bana Jelačića – Advent na trgu, u Koprivnici,
Jastrebarskom , Velikom Taboru, Etnografskom muzeju u Zagrebu,
knjižnici Vladimir Nazor, u Vrapcu, Kustušiji, Vojnom ordinarijatu
na Ksaveru, u Splitu, Vukovaru, na Svjetskoj izložbi jaslica u Rimu,
Arlesu, Napulju, Salzburgu, Skoplju…. danas redovito izlaže na
izložbama članova udruge Prijatelji Božićnih jaslica Zagreb, HDLU –
Zagreb te samostalno.
