Foto: Annie Spratt – Pixabay i C. K.
Osvrt piše Ivo Mijo Andrić
Tomislav Supek: HRVATSKA ZANOVIJETANJA 7, Studio Moderna d.o.o. Zagreb, 2020.
Po humorističkom stažu Tomislav Supek nalazi se u krugu bardova hrvatske i europske aforistike. Druženje sa aforizmima kao specifičnom književnom vrstom započeo je prije šezdesetak godina, za vrijeme studija ekonomije u Zagrebu. Svoje prve radove objavio je u studentskom i omladinskom tisku, a kasnije je duhovitim prilozima ostvario plodnu suradnju u dnevnim i nedjeljnim listovima te radijskim emisijama diljem bivše države. Tako je nastao impresivan humoristično satirični opus koji je pretočen u desetak knjiga dojmljive filozofijsko-sociološkog i polit-ekonomskog sadržaja.
Misaona dubina, tematska širina, leksička čistoća i jednostavnost izričaja, glavne su odlike Supekove aforistike. On ne traga za izgubljenim kamenom mudrosti niti koristi rječnike nepoznatih izraza, da bi se približio čitačima jezgrovite kratke misli. On jednostavno zapisuje odsjaje bisera osobnog umotvorstva i kristale narodne leksike koji se koriste u svakodnevnoj komunikaciji i razumljivi su svima koji štuju riječ. Na taj način omogućava ljubiteljima aforizma da sami prepoznaju poruke i izvuku pouke iz onoga što je pisac osmislio u jednoj ili dvije rečenice. Vizualno promatran, aforizam ne nudi puno literarnog štiva, ali zato daje nesagledive mogućnosti čitatelju ili slušaču da zaroni u njegovu dubinu i odatle izvuče lucidne misaone bisere i kristalne leksičke tvorevine kakve rijetko susrećemo u svakodnevnom govoru.
Kad pročitate naoko jednostavnu aforističnu rečenicu Izbori su test inteligencije, u prvi mah učinit će vam se općepoznatom i često spominjanom u ljudskoj komunikaciji. Ali, kad uđete u analizu njezinog društvenog, političkog i intelektualnog konteksta, uvidjet će te koliko je ona kompleksna, zagonetna i važna sa stanovišta izbora pravih ljudi za obavljanje odgovornih društvenih i državnih poslova. Logično je da će te tada ozbiljnije propitati svoju ulogu i zadaću u izbornom procesu te dobro razmisliti hoćete li glasati za „svoju“ stranku ili za one koji će kvalitetnije obnašati povjerene političke i druge dužnosti u društvu kome pripadate. Aforistička poruka i korisna pouka pronaći će puni smisao u vašoj odluci da birate najbolje, a ne one koji su vam po nečemu bliski ili, možda, samo simpatični. Na taj način izbjeći ćete primjenu dijagnostičkog aforizma koji potvrđuje da: Rezultati izbora ukazuju na ozbiljnu bolest biračkog tijela.
Bogato životno iskustvo i stečena znanja Tomislav Supek obilato koristi u pronalaženju i zapisivanju onih bisera mudrosti koji se tiču svakoga od nas. I orača na njivi i oratora za saborskom govornicom. Svi moraju na isti način razumjeti misaonu konstataciju izrečenu u satiričnom tonu: Ratari siju. Država žanje. Moderne države, koje sebi tepaju kako su demokratske i narodne, uzimaju samo za poreze veće iznose nego što ostanu proizvođačima. Kad se tome pridodaju razni doprinosi, prirezi, parafiskalni nameti i druge legalne otimačine od najslabijih članova društva, pitanje odabira onih koji nas vode, dobiva još više na značenju. Ako se osvrnemo oko sebe, lako ćemo uočiti kako… Puzeći „uhljebi“ najbolje stoje. Supek ih prepoznaje među onima koji donose odluke u naše ime, a za svoju korist, kao i među inima koji administriraju sporo i neučinkovito. Oni su zaslužni za ostvarenje ideala koji se opisuju u aforizmu: Lijepa naša je 1991. stala na svoje noge. I još stoji. To ga je svakako inspiriralo da iz naše prakse prepiše i žalostiv aforizam: Nadolazeće generacije su odlazeće.
Porazna su i krajnje neprihvatljiva objašnjenja kako smo ulaskom u EU prirodno otvorili granice za odlazak mladih školovanih ljudi u druge zemlje čiji su prirodni i drugi potencijalu po mnogo čemu slabiji od naših. A šta smo to dobroga uradili da te mlade generacije, čije su obrazovanje platili naši građani, zadržimo u novostvorenoj državi i na plodnoj zemlji? Malo ili gotovo ništa. Tvornice smo rasprodali i uništili, poljoprivredu razorili, a ne razorali i nasijali, svađe i zavade s drugima i sa samima sobom nastavili, bavili se i bavimo se prošlošću a ne sadašnjošću i budućnošću. Ponašamo se po aforističkoj matrici: Ateist sam. (Ili vjernik, svejedno) Pa šta mi Bog da. A Bog ne daje onome tko se sam o sebi i o svome ne brine. Bog takve, ako ga i ima, zasluženo kažnjava.
Izvjesno je da zbirka aforizama ne može propisati rješenja za izlazak iz kriza koje nas prate. No, može nam pomoći da se preispitamo jesmo li tako veliki pobjednici koji u miru gube bitke za vlastiti opstanak. I uvjeriti nas, da možemo bolje i više ako se vratimo redu i radu, ako ne slavimo po nekoliko državnih praznika dok tvornice i tržnice stoje zatvorene. Nakon II Svjetskog rata i pobjednici i poraženi prihvatili su se posla i relativno brzo ostvarili velike napretke. Iza nas je ostalo četvrt stoljeća mira, a napredak se mjeri promilima. Po Supekovom zapažanju mi… Idemo sve sporije, premda su nam stope u porastu. Te stope ostaju za nama, a ne vode nas putem do željenog prosperiteta samostalne i, više ne tako suverene i nezavisne zemlje.
U budućnost se ide otvorenih očiju i bistroga uma, jer u suprotnom, lako je zalutati. Takvih primjera ima na sve strane ovoga lijepog, a ljudskom rukom i djelom, dobrano naruženog svijeta.
