Zeleno, žuto, Jesen
Impresivno,
opet si uspjela!
Manifestirala si svoj notorni
Godišnji festival razbacanih boja!
Vatrene nijanse izgaraju
zadnja sjećanja na ljeto,
dok zaboravljene bundeve obješenih lica,
sada služe vjevericama kao igračke.
Strašilo je mrtvo.
Leži u blatu i truli,
kao pijanica slomljenih udova.
Slamnati mozak rasut i vlažan.
I dok ulazim u šumu
pamučno nebo ušuška
zvuk mojih koraka.
Drveće je oglušilo,
sad se polugolo nadvija nad milijune vojnika, koji krvare poraženi.
Ispruženi na zemlji, još polu živi,
kako zakoračim, samo se mekano predaju.
Nemoj plakati Jeseni,
nova generacija će ih zamijeniti.
Znam, znam… jako voliš plakati.
I dok napuštam tvoju galeriju, već mi fali.
Približavam se autoputu
i boli me pojava metalnih čudovišta
koja monstruozno riču u prolazu.
Svjetlo na semaforu se mijenja…nezaustavljivo…
Zeleno…
Žuto…
Jesen.
Lidija Stupar
O autorici: Lidija Stupar rođena je u Zagrebu. Učila je i još uvijek uči od cijelog svijeta. Živjela je u Americi i Kini, a trenutno živi U Hrvatskoj. Voli slikati i pisati i to radi kada nije lijena 😉
