Foto: Pixabay
Tiho
tiho je jutro, podne
pasalo i niš pitalo,
lino gledan vanka,
domišljan se nikih
drugašljih vrimeni
i zime ka biži prez
da je njanke zube pokazala,
kosti škrcaju, fijaka,
oblaki kanbijivaju busolu,
ma ča se štupiti,
ni fari, svit je grdo
umočija prste tamo
kadi ni smija, a ljudi kako ljudi,
nikad dobro, nikad pravo,
još se ni rodija ki bi nan
ugodija, gren ča, moran,
ninega ni dokle ne rabi,
a ontar svi zvone, kucaju,
zovu…bog s Vami…
……………………….
pasalo-prošlo
vanka-vani
lino-lijeno
kanbijivaju busolu-mijenjaju pamet
rabi-treba
ontar-tada
Denis Kožljan
O autorici: Denis Kožljan rođena je 13.08. 1961. godine u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvjetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.
