Foto: R.D.
Rijetko kad imamo priliku čitati o životu i smrti na ovako divan način stoga s velikim zadovoljstvom predstavljamo poemu našeg čitatelja.
Čovjek koji se igra
odjek sjedećih koraka – tišine smijeha.
U početku su bile ideje. I podsvjesne i svjesne i iznad svjesne – emocionalne Ideje. I ispred i iza jedinstveno plavičaste ljepote našeg Svijeta. Umjetničke ljepote putova besmrtnosti. I – početak kraja i – kraj početka – u beskraju svemirskog kružnog lanca. Zatim su se osviještene ideje, u svojoj savršenoj nesavršenosti, materijalizirale – u bezbrojnim labirintima mnogih razina i dimenzija, kako i postojećeg nepostojanja, tako i nepostojećeg postojanja. Smisao života je život, no isto tako i smrt. Život i smrt jednoga je – život i smrt drugoga. Smisao života je ravnoteža i – nitko ju, ali baš nitko – niti ima pravo, niti smije narušavati! Ako – i dalje želimo živjeti, naravno. Živjeti, živjeti i živjeti. I umirati. “Živi i (do)pusti živjeti.” Vjerujem, siguran sam da želimo živjeti. Ili?! Osviještene su se ideje samo-aktualizirale materijalizacijom želja – prirodnih elemenata: zemlje vode i zraka – srca vatre , i duha, duše i tijela, i bića i stvorenja. Deseci, stotine, tisuće, milijuni, bilijuni, trilijuni i kvadrilijuni labirinata, razina i dimenzija: galaksija, maglica, sunaca, svjetova, kvazara i crnih rupa: bića i stvorenja.
I filozofski, etički i moralno promatrano, i “nominalni” vjernici (teisti), gnostici, agnostici i “nominalni” nevjernici (ateisti), trebali bi nastojati činiti što je moguće više Dobrih djela zbog, u biti, vrlo jednostavnih razloga. Vjernici “zbog različitim religijama (duhovnim tradicijama) (ne)objavljenih duhovnih vjerovanja i istina”, a nevjernici “zato što je baš svaki život neponovljiv, jedinstven i predragocjen”. Dakle, svi bi bez razlike, trebali činiti Dobro. Dobro, ali zašto?! Zato što ćemo, u suprotnom, vrlo vjerojatno, “uništiti (urušiti) sami sebe. Ako bližnjima činite i budete činili dobro, najvjerojatnije će vam dobrom i uzvraćati. Činite li i budete li bližnjima činili zlo, gotovo je sigurno da će vam zlom biti i uzvraćano. Zar ne?! To je logika Univerzalnog zakona (načela) ravnoteže. Svi ljudi bi se treba učiti i promišljati i činiti Dobro kako u općem, tako i u smislu njihovih specifičnih duhovnih tradicija. Jedan je Novi Čovjek Jednom nadišao taj Univerzalni zakon (načelo) i tako nadvladao Univerzalnost (načela) Smrti. Ljudi se uplašiše tolike Bliskosti i takve Potpune Ljubavi, uplašiše se “mogućnosti Posinjenja”. Možda ti se rečeno čini “pradavnim, nerealnim i predalekim, “poznatim ponavljanjem”, možda si već premoren/a i zabranama i moranjima – savjetima, možda već dulje vrijeme osjećaš vlastitu besmislenost i ispraznost, odnosno osobnu besciljnost? Poziv na solidarnost, razumijevanje i suosjećanje uvijek je nov i aktualan, a nipošto ni pradavan, niti predalek!
Znaš li što?! Mislim da imam dobru vijest za sve, za nas ljude. Život je svrha sam po sebi, zato slobodno uživaj u Životu! No, u Životu uživaj tako “da životnih radosti ostane i tvojim bližnjima”. Dijeli s drugima svoje talente i budi nesebičan/a prema bližnjima! Na taj će način tvoj život dobiti posve novi, kvalitetniji smisao! Magija, religije, vjerovanja, Duhovnost, Bog – i/ili “produhovljeni ateizam?!” Činjenica je da o životu znam tek ponešto, malo. Samim je time vrlo lako zaključiti da o Smrti znam još manje, gotovo ništa, premda sam ju do sada već puno puta vidio, možda i susreo. Premda se na prvi pogled čini potpunom suprotnošću životu, vjerujem da ustvari, u biti, istinski – nije tako. I Smrt je Prijateljica, samo je “druga ili treća, četvrta, peta, n-ta strana” Prijatelja Života. Smrt je, također, svrha sama po sebi. Samo nas ona (eventualno) može odvesti u “Višu, sljedeću Duhovnu dimenziju”, odnosno u Vječnost. U svakom slučaju, smrt nas bar na izvjesno vrijeme (trajno?) “oslobađa Patnje”. Dakle, u konačnici je i Ona pozitivna, draga “Sestrica Smrt”.
Zato, slobodno pozdravi smrt, nasmij joj se, zagrli ju i poljubi je! Jednostavno, iznenadi ju! “Vidimo se, Živote, vidimo se. Ako bližnjima činite i budete činili dobro, najvjerojatnije će vam dobrom i uzvraćati. Činite li i budete li bližnjima činili zlo, gotovo je sigurno da će vam zlom biti i uzvraćano. Zar ne?! Možda bi nam mogao pomoći izbor “Trećega Puta”. Mi više nemamo vremena ni za neodlučnost niti za čekanje! A naši potomci još manje. Etički, moralno i filozofski promatrano i “nominalni” vjernici, gnostici, agnostici i “nominalni” nevjernici, trebali bi nastojati činiti što je moguće više Dobrih djela. Vjernici “zbog različitim religijama (duhovnim tradicijama) (ne)objavljenih duhovnih vjerovanja i istina”, a nevjernici “zato što je baš svaki život neponovljiv, jedinstven i predragocjen”. U suprotnom ćemo, vrlo vjerojatno, “uništiti (urušiti) sami sebe. “Ne, nema predaje!”
Robert Dudnik
O autoru: Robert Dudnik diplomirao je na Pravnome fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayer u Osijeku. 2003. godine osnovao je “Glas čovječnosti – Udrugu za potporu osoba s invalidnošću i hendikepom Osječko-baranjske županije”. Robert je osoba sa 100% tjelesnim invaliditetom, (Dg: Tetraparesis spastica), te je u svakodnevnom životu vezan uz upotrebu invalidskih kolica. Do sada su mu objavljene dvije samostalne zbirke pjesama, te jedna samostalna zbirka pjesama, kratkih priča i kolumni, a neke pjesme su mu objavljene u ukupno šest zajedničkih zbirki pjesama i tekstova. Jedna je pjesma objavljena i na CD-u.
