Foto: Pixabay
ŽUTI LIST
List je žuti na zemlju pao
Polako pao, pa zaplakao
Jer nikada više u krošnji neće
Blistati lepršav prepun sreće.
Ostalo lišće šuštat’ je stalo
U pomoć vjetar ono je zvalo
Možda ga vjetar do neba digne
Pa list u krošnju iznova stigne.
Vjetar podiže maleni list
Kao što slikar koristi kist
Šapne mu tiho:“ Kraj ovo nije,
Blistati ćeš puno ljepši no prije.“
Kada sve lišće izgubi snagu
Padne na zemlju, upije vlagu
To nov je početak, nikako kraj
Jedno je sigurno, sada to znaj.
Haljinu trošnu drveće skida
Ostaje golo bez imalo stida
U korijenu snažnom životna je rijeka
Na ovaj trenutak odavno se čeka.
Duša će tvoja ka Izvoru teći
Obasjan ćeš biti u svjetlosnoj sreći
Jednoga dana, kad proljeće svane
Prolistati će opet ogoljele grane.
Lišće je žuto padati stalo
Bezbrižno, jer Tajnu života je znalo
Čas leprša na zraku, čas korijenje ga ljubi
Tajna života nikada se ne gubi!
Željka Košarić
