Naslovna fotografija: Stjepan Vrečko (autor fotografije: Andrej Žiha) i Zoran Tučkar (autorica fotografije: Maja Anastasova)
Centar Kulture predstavlja intervju s autorima knjige “Enciklopedija hrvatskog milenijskog rocka” Zoranom Tučkarom i Stjepanom Vrečkom
Recite nam za početak o čemu je riječ u knjizi „Enciklopediji hrvatskog milenijskog rocka” i koje razdoblje ste obuhvatili?
Zoran: Stilski, riječ je o nezavisnoj rock sceni u Hrvatskoj, pri čemu se riječ rock tumači vrlo široko. Ima tu izvođača koji su mainstream rock, ali i umjetnika koji njeguju eksperimentalnu muziku u kojoj rocka možda i nema puno. Obuhvaćen je period od 2000. do 2019. godine, zaključno s tom godinom. Knjiga sadrži izvođače koji su debitirali u ovom mileniju pri čemu smo isključili umjetnike koji su bili autorski aktivni i ranije, u drugim formacijama, kao i izvođače čija je muzika, da ‘prostite na izrazu, loša. Dakle, tri su kriterija, stilski, estetski i kronološki.
Stjepan: U ovih 20 godina pojavilo se mnogo sjajnih izvođača s kojima šira publika nije upoznata. Nije pitanje voli li ih ili ne, jednostavno ne zna da postoje. Ako im uspijemo približiti čitavu jednu glazbenu generaciju, mislim da je Enciklopedija ispunila svoju zadaću. A oni upoznati sa scenom mogu produbiti svoje znanje.
Pisati enciklopediju veliki je pothvat i izazov. Kako ste se uopće odlučili pisati ovu knjigu i što vas je motiviralo?
Z: Odlučili smo se tako što je Stjepan predložio osnovnu ideju i činilo mi se da bi to bila prava stvar. Volio sam razmišljati o enciklopediji, o natuknicama i izvođačima, i nije mi to bilo teško raditi.
S: Mislim da smo pothvata i izazova postali svjesni tek kad smo ‘debelo’ zagrizli u posao. I Zoran i ja pisali smo glazbene članke, recenzije albuma, filmova, knjiga, izvještaje s koncerata i slično, ali sada s odmakom mogu reći da vas ništa ne može pripremiti na pisanje enciklopedije. Prva rečenica uvoda – “Sastaviti enciklopediju pothvat je ravan ludosti.” – s razlogom je prva. Po pitanju motiva, nitko prije nije napravio ništa slično i smatrali smo da je ovakva knjiga itekako potrebna. Volio bih vjerovati da će za desetak ili više godina biti polazna točka za neke buduće glazbene novinare, ali i za novu generaciju izvođača koja će doći i kojima će glazbenici iz nje biti uzori i inspiracija.
Za pisanje jedne enciklopedije potrebno je predznanje. Obadvoje ste dugo u glazbi. Čime se bavite?
Z: Skupa smo pisali za jedan glazbeni portal, pri čemu smo između ostalog, pratili scenu o kojoj pišemo u knjizi. Bilo je u sklopu praćenja scene mnogo razgovora i diskusija o muzici, o koncertima, knjigama i tako dalje. Sad smo opet pisali o hrvatskoj milenijskoj rock sceni, ali iz drugog kuta. Prije par godina, 2017., zajednički smo radili na velikoj temi “50 godina od Ljeta ljubavi” i osim što smo to lijepo napravili, imao sam osjećaj da smo se dobro nadopunjavali. To mi je bio dobar signal da u budućnosti nešto radimo skupa. Inače aktualno pišem za portal Ravnododna.com.
S: Do te 2017. bili smo u praktički u svakodnevnom kontaktu po pitanju glazbene tematike, a riječ je o desetljeću. Nevezano za Enciklopediju, vlasnik sam obrta Crolga za poduke iz glazbe (primarno poduke iz sviranja gitare) i prevođenje. Surađujem s glazbenom knjižarom Rockmark glavnog urednika Enciklopedije, Krešimira Blaževića, za koju sam dosad uredio i/ili preveo par knjiga: autobiografiju Brucea Dickinsona, biografije Freddieja Mercuryja i Davea Grohla, knjigu o Woodstocku i slikovnicu grupe Metallica.
U enciklopediji je zastupljeno preko 330 bendova. Koji su vam bili izvori i jeste li uopće uspjeli obuhvatiti sve bendove?
Z: Koristili smo sve moguće izvore uvažavajući GDPR. Imali smo dosta znanja stečenog iz prve ruke, često smo se, razgovarajući o bendovima, prisjetili raznih situacija, što je svakako doprinijelo knjizi. Mi definitivno nismo uspjeli obuhvatiti sve bendove, ali se nadamo da smo obavili dobru selekciju i da smo u retrospektivi donijeli najmanje nepravedne odluke.
S: Druga rečenica u uvodu Enciklopedije glasi: “Sastaviti je obuhvaćajući živahnu scenu koja se mijenja, evoluira i razvija tijekom pisanja, još je luđe.” Nismo uspjeli obuhvatiti sve bendove, za neke najsvježije izvođače koji su se pojavili – iako odgovaraju svim kriterijima – jednostavno je bilo prekasno. Informacije su bile svuda oko nas, samo smo ih trebali probrati, sortirati i profiltrirati. Preslušavali smo izdanja, čitali intervjue, izvještaje s koncerata, sve za što smo držali da nam može pomoći. I puno su nam pomogli članovi nekih bendova, izdavači, diskografi i brojni zaljubljenici u glazbu. Bez njih bi sve bilo vjerojatno teže i dugotrajnije.
Tijekom pisanja enciklopedije morati ste raditi istraživanja. Jeste li naišli na neke zanimljive i manje poznate informacije?
Z: Jesmo, meni je interesantno kako je grupa Seine otišla na banjalučki Demofest bez basista. Sukladno tome grupa je izvela pjesmu u kojoj nema bas dionica i – pobijedila. U toj pričici ima nešto što se dade generalno primijeniti na život.
S: Zanimljivosti su iskakale na svakom koraku. Na kraju smo ih morali ‘rezati’ jer ih je bilo previše. One za koje smo držali da su najzanimljivije stavili smo u Enciklopediju kao ‘fun fact’ oblačić, nešto što će začiniti čitanje. Nadam se da će se mnogi iznenaditi, ostati u čudu ili se nasmiješiti kada ih budu čitali.
Osim teksta čitatelji u enciklopediji mogu guštati i u fotografijama. Gdje ste sve prikupljali fotografije i imate li neku koja vam je favorit?
Z: Nemam niti jednu fotografiju koja mi je favorit jer sam stvarno nula po pitanju ikakve vizualne estetike. Ljudi se obično križaju kad im kažem što je meni vizualno lijepo.
S: Fotografije smo dobili ili od fotografa ili od izvođača, što mi je osobito drago, jer bile koncertne ili ne, reprezentativno su zabilježile vizualni identitet jedne scene. Čak i ako ste čuli za neki bend, možda ne znate kako se zovu članovi i kako izgledaju. Sada možete povezati ton sa slikom.
Budući da ste dvojca radili na knjizi, na koji način ste podijelili poslove?
Z: Kao što ste sami napomenuli, pisanje enciklopedije je ogroman posao i, kad već to krenete raditi, radite s nekim s kim ste na sličnoj valnoj duljini, u kog se možete pouzdati i s kojim ćete se nadopunjavati i s kojim ste spremni računati da čak i kad budu odluke donesene kontra onog za što se zalažemo, da to ne bude prihvaćeno osobno. Što se tiče samog znanja i faktografije, to je bitno, ali da enciklopedija ugleda svjetlost dana, po meni, morate je sastavljati s nekim s kim će vam biti ugodno raditi i tko će iz vas izvlačiti maksimum. Stjepan je to dobro radio iz mene, nadam se da sam i ja bio dobar po tom pitanju, i ne treba zaboraviti glavnog urednika, Krešu Blaževića, koji je također djelovao konstruktivno. Kad smo krenuli u sastavljanje ove enciklopedije, količina pitanja i problema koje smo mislili da će se pojaviti se ispostavila minornom u odnosu na stvaran broj, ali kad se to dogodi, kraj sebe želite imati osobe s kojima ćete to bez veće buke, u hodu mirno riješiti. Jesmo li imali početničku sreću, pa smo tako postavili stvari ili “netko to od gore vidi sve”, ne znam. Da odgovorim na pitanje: u načelu smo stvari rješavali drugarski, u hodu, s mnogo osjećaja za mjeru. Stjepan meni nikad nije “uvalio” dio posla pa rekao da se sam bakćem s time, niti sam mu ja ikad tako nešto napravio (ako jesam, ovim putem se ispričavam). Mislim da drugarski pristup ključan.
S: Apsolutno drugarski pristup. Kada krenete u jedan ovakav pothvat, želite imati ljude kojima vjerujete, s kojima dijelite iste ili slične interese i koji su pouzdani. I s kojima vam je, u krajnjoj liniji, zabavno raditi. Morate znati tko vam čuva leđa. Uz ljudske kvalitete, Zoranova glazbena širina, njegovo enciklopedijsko poznavanje i, još važnije, razumijevanje glazbe osobine su suradnika kakvog se za ovakav posao može samo poželjeti.
Na koje poteškoće ste nailazili tijekom istraživanja? Jeste li kontaktirali članove bendova tijekom istraživanja i prikupljanja podataka?
Z: Povremeno smo kontaktirali s članovima bendova, ali to smo htjeli svesti na minimum jer nismo htjeli prerano otkrivati svrhu prikupljanja informacija. Umjetnici s kojima bismo stupili u kontakt su bili benevolentni i ovim putem im se još jednom zahvaljujemo.
S: Mislim da nije bilo onoliko poteškoća koliko smo ih predviđali. Znali smo da nas čeka ogromna količina dostupnih informacija, da se ne smijemo zaletjeti pa početi pisati biografiju izvođača umjesto navođenja ključnih točaka i mislim da smo taj dio uspješno savladali. One prave poteškoće došle su na samom kraju kada je sve već bilo gotovo i knjiga napisana. Ali i tu se pokazalo na koga se može računati, a na koga ne.
Imate li neki manje poznati bend koji je po vama kvalitetan i vrijedi ga poslušati i preporučili biste ga našim čitateljima?
Z: Izvođača je mnogo, albuma još više, mogućnosti su nebrojene. Čini mi se, nakon toliko vremena provedenog prateći muziku, da glazba odabire slušatelja, ne obrnuto. Što se sadašnje hrvatske rock scene tiče, čini mi se da je neposredno iza nas period izuzetne kreativne fertilnosti i da, gdje god da se počne istraživati, teško može promašiti. Šteta što najpoznatiji mediji u Hrvatskoj nisu to u punom obimu na vrijeme prepoznali, a opet, da jesu, ove knjige vjerojatno ne bi bilo.
S: Kada smo kretali u pisanje Enciklopedije, sastavili smo ogroman popis svih izvođača koji bi se mogli naći u njoj. U knjizi ih je više od 330, na popisu ih je sigurno bilo duplo. Ako ćemo gledati da smo u Enciklopediji naveli zbilja one ključne, koju god stranicu otvorili i kojeg god izvođača izabrali – nećete pogriješiti.
Knjiga se može naručiti u Rockmark knjižari:
https://www.rockmark.hr/trgovina/enciklopedija-hrvatskog-milenijskog-rocka/