Centar kulture predstavlja intervju s Oliverom Veršić i Dunjom Osojnak Marinović, urednicama časopisa Ulične svjetiljke
Za početak molimo vas da nam predstavite časopis Ulične svjetiljke. Kako i kada je započet ovaj projekt?
Projekt je započeo na jedan poseban način. Grupa ljudi, braće i sestara u Franjevačkom svjetovnom redu Trsat, godinama su razmišljali na koji način pomoći ljudima koje su svakodnevno susretali, socijalno ugrožene osobe. Najbolji opis projekta nalazimo u riječima fra Siniše Pucića kojeg citiramo: „Prije pokretanja projekta išli smo k sestrama Misionarkama ljubavi u Zagreb jer ljubav Majke Terezije za beskućnike, patnike, umiruće, bila je tako konkretna i živa – bez puno razmišljanja i strategija jednostavno primiti čovjeka, dovesti ga kući, njegovati ga i pomoći mu. U licima tih ljudi gledala je Isusovo lice s križa, Isusa koji vapi »Žedan sam«. Ta je rečenica nju i njezine sestre uvijek poticala. Ono što se dogodilo putem »Uličnih svjetiljki« je baš to: susret lica čovjeka i lica Krista patnika, susret s licem čovjeka patnika. Bili mi vjernici ili ne, ne možemo ostati ravnodušni na lice čovjeka patnika, ono budi u nama ljubav koja pokreće“
Časopis je 2008.godine pokrenut u Rijeci, kao jedan od projekata Franjevačkog svjetovnog reda Mjesnog bratstva Trsat i to nakon što je to bratstvo otvorilo Prihvatilište za beskućnike Ruže sv. Franje.Ulične svjetiljke prvi je hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama, te se nametnuo kao logičan slijed u procesu resocijalizacije beskućnika i ostalih potrebitih ljudi. Dobivena je prilika da svojim radom, svojim trudom, oni najranjiviji stanu na noge.
Tko najviše piše za časopis?
Sami prodavači su oni koji najviše pišu za časopis, oni su nam najčešći i najdraži pisci. Tko može bolje od njih približiti ljudima probleme koje imaju? Osim njih za časopis pišu one osobe koje su vezane uz sam projekt, a to su članovi bratstva Franjevačkog svjetovnog reda. Rado nam se pridružuju i razni stručnjaci vezani uz pojedine teme broja, imamo neke stalne suradnike koji dijele nesebično svoje znanje. Karakteristično je da svi koji pišu to rade na volonterskoj bazi, to je ono što nas sve povezuje.
Naravno glavna tema časopisa je problem beskućnika. Osim toga što još čitatelji mogu pročitati u Uličnim svjetiljkama.
Čitatelji u časopisu mogu pronaći zaista raznolike teme, te je skoro nemoguće da netko ne pronađe nešto što ga zanima. Svaki broj ima svoju temu, teme su se kroz sve ove godine mijenjale na bi li uključili sve društvene problematike. U svakom broju je kolumna, koju piše prodavač te osoba s multiplom sklerozom, sadrži kutak o prihvatilištu za beskućnike, duhovnu misao, članci prodavača na zadanu temu, članci volontera, zdravstvena tema, socijalna tema, poslovni savjeti, teme iz međunarodne mreže uličnih novina, Hrvatske mreže za beskućnike, Hrvatske katoličke mreže, terecepte i savjete o kuhanju.
Časopis ne bi mogao funkcionirati bez volontera. Koliko vam oni znače i gdje ih nalazite?
Volonteri se pridruže svakoj promotivnoj akciji novoga broja na ulicama gradova u kojima časopis izlazi. Oni svojom prisutnošću daju podršku prodavačima, kako bi se prodavači osjećali prihvaćeni, kako bi zajednica pokazala da su primjetni i da im je stalo do svakog čovjeka. Volonteri pišu zanimljive članke o vlastitim iskustvima volontiranja te svoja iskustva prenose u svom društvenom okruženju. Volontere nalazimo na neki lančani način, kad se netko samoinicijativno priključi volontiranju obično zbog pozitivnih iskustava dovedu nekog drugog. Imali smo i situacija da nam se netko priključio na sam dan akcije bez prethodne najave interesirajući se kako bi mogli pomoći. Posebno smo ponosni na učenike srednjih, osnovnih škola i domova, koji dolaze se svojim učiteljima podržati akciju. Djeca se dovode u situaciju da svojim angažmanom postaju učitelji svojih roditelja i rodbine pričajući im o iskustvima volontiranja i osobama koji prodaju. Značajnu podršku imamo od Crkve, te se fratri i drugi svećenici pridruže akcijama i podrška su našim prodavačima u njihovom radu.
Gdje se sve distribuira časopis Ulične svjetiljke i koliko često izlazi?
Časopis se prodaje u Rijeci, gdje ima najviše prodavača ovog časopisa, slijedi Zagreb, gdje nema toliko brojčano puno prodavača, no prodaju znatan broj primjeraka časopisa, tu su još Zadar, Varaždin i Pula. Tendencija je širenje na ostale gradove diljem lijepe naše, obzirom da smo svjesni kako potrebe za ovaj projekt postoji u svakom malo većem gradu. Štampanje novog broja časopisa ovisi o ritmu prodavanja naših prodavača i može biti od 4 do 6 broja godišnje. Mi u uredništvu imamo obavezu na vrijeme složiti novi broj kako se ne bi desilo da naši prodavači ostanu bez kruha u rukama-časopisa. Čim je broj primjeraka pri kraju, ide se u štampanje novog broja.
Kakve su povratne informacije, odnosno kako ljudi na ulici reagiraju na časopis i na izravnu uličnu prodaju beskućnika i volontera?
U gradovima u kojima se časopis prodaje već jedanaestu godinu ljudi ga prepoznaju, redoviti kupuju, i očekuju svaki novi broj, što je pokazatelj da čitatelji rado i redovito pomažu prodavačima nalazeći ih na poznatim lokacijama. Postoje situacije kad ljudi nisu dobronamjerni prema prodavačima, ni volonterima, no svaka situacija je prilika za učenje. Časopis je mjesto u kojem se može realno doznati o ljudima koji su postali beskućnici. Ljudi koji su postali beskućnici su naša braća koja su sada u problemu, to je poruka za koju želimo da doprije do svakog čovjeka.
Što kažu beskućnici? Koliko njima znači Ulične svjetiljke i kakva su njihova iskustva prilikom prodaje časopisa?
Beskućnici su motivirani na prodaju časopisa, to je posao koji mogu odmah dobiti ukoliko žele. To je posao za koji nisu potrebne posebne kvalifikacije niti zadivljujući životopis. Posao koji ne gleda odakle su i kakvu prošlost imaju. Projekt je usmjeren na sadašnjost i budućnost svakog pojedinca. Prodajom dobivaju financijsku mogućnost za vlastitim krovom nad glavom i zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. Prodavači koji nisu beskućnici, nego osobe slabog imovinskog statusa koji imaju vlastiti smještaj, dobiju priliku za poboljšavanjem uvjeta života, te mogućnost brige o sebi.
Časopis je susret sa kupcem, osobom koja će im prići, uputiti toplu riječ, osoba koja će ih ponovo prepoznati i ponovo im prići.Zahvaljujući časopisu beskućnici postaju vidljiv dio društva, te se sklapaju i prijateljstva kroz koja ljudi i bez kupnje časopisa pomognu prodavačima u njihovim životnim potrebama.
Jesu li ljudi socijalno osjetljivi? Kako reagiraju na beskućnike i njihove probleme?
Ljudi su socijalno osjetljivi, to možemo sa sigurnošću reći. Naravno da svi ljudi nemaju taj poriv da se zaustave i popričaju sa našim prodavačima, no samom kupnjom časopisa i čitajući članke informiraju se o ljudima koji su postali beskućnici. To je način za upoznavanje problema koji prate beskućnike. Jača se svijest da su to ljudi poput nas, te da se svi možemo naći na njihovim mjestima zbog samo jedne pogrešne životne odluke. Ljudi su blagonakloni prema našim prodavačima jer vide sa to nisu ljudi koji mole za milostinju, nego poštenim radom zarađuju za život.
Gdje se može pratiti izlaženje časopisa i gdje vam se mogu javiti novi volonteri?
Izlaženje časopisa može se pratiti putem medija, naime, mediji bivaju obaviješteni o danu i mjestu promotivne prodaja na dan promocije časopisa. Uvijek se odazovu te poprate tekstom i snimkom taj događaj. Također, ima Facebook stranica „Ulične svjetiljke“ koja redovito objavljuje događaje, a putem te stranice se mogu javiti i zainteresirani za volontiranje.
