Umjesto biografije, predgovora, recenzija i svega ostalog
Posvećujem ova knjigu!
Draga moja Srcem ispisana, posvećena si!
Predajem te u ruke čitatelja. Uživaj u društvu drugih knjiga. Ti si moja četvrta samostalna knjiga, moguće i zadnja.
Ako ti se budu rugali da nisi vrijedna pažnje, da si s greškom i slično, ti im poruči da u šumi ne pjevaju samo slavuji i samo najbolje ptice pjevice, već umilno cvrkuću ili se glasaju sve ptice. Ti si moja prelijepa ptica pjevica jer si mojim srcem ispisana.
Ostaje mi radost što si se rodila i odlaziš u svijet. Udahnula sam ti život u svojim zrelim godinama. Ništa materijalnog nije moje, ali ti jesi. Knjiga traje duže od kuće. Svejedno, nikoga neću vući za rukav da te čita niti da mi piše svoje mišljenje. Sloboda čitatelju u potpunosti. Onaj tko te pročita znati će dobro o čemu pripovijedaš svojih stihovima.
U tebi su stihovima istkane životne teškoće, radosti i sve što meni vrijedi. Iako skromna, blistava si i gipka. Balerina si na pozornici ili gimnastičarka na olimpijskim igrama. Nisi ukrašene izmaštanom ljepotom, samo si umivena jasnoćom misli. Odraz si života, izdržljiva i podatna kao svila.
U tebi ima radosti, optimizma, tuge, strepnje, boli, gubitaka i svega što život donosi i odnosi.
Omotala sam te srcem, zaštitila ljubavi pa nam nitko i ništa ne može naškoditi.
Ti se samo prepusti listanju i čitanju otvorenih korice i pokaži srce. Tako će svaki čitatelj u tebi pronaći dio sebe. Ne očekuj aplauze, nagrade niti pohvalne, ne obaziri se na pokude. Sada te ostavljam, ali ti si zauvijek dio mene. Putuj kao poklon drugima, jer najvrijednije stvari su nam poklonjene (voda, zrak, zemlja…) makar ih mi ne znamo cijeniti.
Dragi čitatelju, ako se sretneš s mojom Srcem Ispisanom zbirkom poezije, čitaj je kao svoju, možda ti izazove treptanje srce, osmijeh ili suzu, možda otključa tvoju dušu.
Vjeruj, ova zbirka je posvećena Tebi!
LuCe, u Splitu, proljeće 2023.
Knjiga je objavljena na stranici digitalne-knjige.com
Osvrt na radove Luce Cetinić u nastavku piše preminuli Atif Kujundžić.
Atif Kujundžić, književnik
Lukovac, Bosna i Hercegovina
* * *
HUMANISTIČKA POTPORA
ČOVJEKU i ŽIVOTU
* * *
Luca Cetinić je, bez daljnjeg, iznimno i svestrano talentirana osoba, vrlo obrazovana i visoke pismenosti. Pažnju mi je skrenula svojom knjigom Ti možeš sve, objavljenom na Digitalne knjige. Riječ je o knjizi koja dokazuje kako čovjek može vlastitim umom nadvladati i najteži hendikep, i naći racionalne i inteligentne razloge za život, a u krajnjoj liniji, kako čovjek neovisno o hendikepu, nikad ne smije potcijeniti život. Misao je bliska razumijevanju čovjeka uopće i okolnosti, da sasvim neovisno o svojoj psihofizičkoj konstituciji, niti jedan čovjek na svijetu ne može živjeti bez manjih ili većih poteškoća. To znači kako sasvim neovisno o startnoj poziciji svako mora iznaći načine za savlađivanje teškoća, ili još bolje: da nikad ni ispred kakve prepreke ne smije pokleknuti. /Lucina knjiga – vrlo čitana i izrazito preuzimana na digitalne knjige Zagreb – naprosto me prinudila da joj pišem i izrazim osobno divljenje./
Nemalo i vrlo ugodno sam bio iznenađen, kada sam saznao da se Luca Cetinić bavi i slikanjem na svili, dakle likovnom umjetnošću u osjetljivoj slikarskoj tehnici veoma bliskoj samya slikarstvu na Istoku i zahtjevnoj tehnici akvarela kod nas. Dakako, koriste se specijalna svilena tkanina i specijalne boje, a ponekad i kontur pasta radi ograničavanja brzog širenja nanesene boje. Luca Cetinić slika sa i bez kontur paste čime dokazuje zavidnu vještinu, brzinu i spretnost u suprotstavljanju boje – boji i dobijanju likovnih rješenja koja priželjkuje, usprkos zahtjevnoj i u mnogo čemu nepredvidivoj slikarskoj tehnici slikarskog rada na svilenom platnu. /Upoznavanje sa Lucinim slikarskim radom, navelo me da napišem i duži tekst koji je objavljen sa ilustracijama na uglednom portalu tacno.net/.
* * *
Ne mogu reći da me začudilo kada mi je Luca Cetinić poslala i zbirku svojih pjesama, ali me jeste ugodno iznenadilo. Kao i drugo što radi u umjetnosti, Luca Cetinić s izvrsnom literarno-estetskom mjerom oblikuje stihove i pjesme. Dominantno, riječ je o kratkom slobodnom stihu s mjestimičnom spontanom rimom. Riječ je o kratkim pjesmama, a staro je i općepoznato pravilo, da su: samo kratke pjesme – dobre pjesme. Dakle, Cetinićeva ne gubi vrijeme, ne igra se izlišnom i suvišnom leksikom /čemu su brojni, čak i na glasu pjesnici skloni, a što je protivno jasnoći i preciznosti pjesničkog izraza i pjesme/. Luca Cetnić strogo vodi računa o izboru jezičnog materijala i skoro, pa je nepogrešiva u nivou lekskičkog i semantičkog smisla i značenja riječi koje uključuje u svoj stih i pjesmu.
U tematsko-motivskom smislu i značenju, Luca Cetinić kao i u knjizi Ti možeš sve – ostaje kod rješavanja ljudskih pitanja i nedoumica nametnutih čovjeku s hendikepom i zbog toga posebnim teškoćama u živoru. Luca je vrlo uspješna i djelotvorna u tom teškom i odgovornom poslu i kad je riječ o konačnom umjetničkom iskazu, u ovom primjeru – pjesmi, humanistički je jasna i vrlo odgovorna do mjere, da će njezin stih i pjesma zauvijek – biti vrlo snažna potpora ljudima s najraznovrsnijim problemima, a to je upravo ono što ove pjesme i angažman Luce Cetinić čini važnim i značajnim.
Naime, kao mjerilo dobrog stiha i pjesme /ili nekog drugog umjetničkog djela!/ uvijek se može uzeti kvantum osobno proživljene životne patnje. Luca Cetinić je osobno i bez sumnje, mnogo izdržala i propatila dok je došla do održivih životnih spoznaja koje mogu ući u autobiografsku publicističku knjigu Ti možeš sve, ili izgledati dobro kao na njezinim slikama i izvrsno zvučati kao u njezinoj pjesmi.
Evo i jednog katrena bez naslova, koji nije moguće napisati bez istinskog pjesničkog dara: Potopit ću tijelo,/ rastopit ću oklop, / od bujice osjećaja / nastupit će potop.
Ili pjesme U vlastitoj boli: Kupam se u listopadnom / suncu / u vodi bez soli / u osobnoj boli // Često zanesena / bestjelesno opijena // Mislim proljeće je / pa glavinjam / kao letim / u glavu sjeli oblaci bijeli // U trenu sve nestane / pukne i ogoli od boli / modrice ostaju po tijelu / a srce vrisne da svisne // Za leptirom kojeg nikada / lovila nisam krenem // Potonem tako u vodu / bez soli i osobne boli.
Ili, pjesma: Bijesne kiše me šibale: Bijesne kiše me šibale / tuđa zavist me tlačila / a kad sam snagu gubila / u samoću se oblačila // Što više truda sam davala / to veći otpor me gušio / što sam se više mučila / život me više rušio // Konačno sam se predala / bolji sam pregled imala / napokon sam shvatila / u život se vratila
Etc.
* * *
Pjesme Luce Cetinić ljudski ohrabruju taj veliki Život kojim smo obuzeti, koji nas nosi. Zato i zavrijeđuju svaku ljudsku i čitateljsku pažnju. Zato ovaj rukopis svesrdno preporučujem Izdavaču, radi opće koristi.
