Taksi za televiziju je prvi roman Vesne Ćuro-Tomić, Riječ je o autobiografskoj prozi. Kritičari su ga jako hvalili. Osobito su isticali “postupak”, jer roman se sastoji od tri linije priče: djetinjstvo i odrastanje, zatim posao i televizija, te treća, komentari onih koji čitaju rukopis kao i komentari autorice, koji su, recimo, duhoviti pogled na neke teške pa i mučne događaje, a također i otkrivaju sudbinu rukopisa sve do samog objavljivanja.
Roman je imao sreću da mu je prvu recenziju napisao MIljenko Jergović, i to odličnu, ali i nesreću da je urednica časopisa, u kojem je recenzija objavljena na naslovnici reklamirala roman ovako: Seks, laži i video…sve što ste željeli znati o HTV, a niste se usudili pitati… prvi roman o Hrvatskoj televiziji.
Time je izazvala da Vesnu Ćuro-Tomić bojkotiraju kolege s televizije ne pročitavši roman, a televizija, zna se, ima moć.
Kod čitatelja, kod onih koji nisu vidjeli tu “reklamu”, imala je velikog uspjeha.
Taksi za televiziju ima i internetsko izdanje.
Detaljnije o knjizi: https://vesnacurotomic.wordpress.com/taksi-za-televiziju/
O autorici: Vesna Ćuro Tomić rođena je 4.12.1954. u Sarajevu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu engleski jezik i komparativnu književnost. Od 1981. do 2017. bila je zaposlena na HRT-u. Sada je u mirovini. Članica je HDP i DHK od 2017.
Objavila je četiri romana:
- roman Taksi za Televiziju (Algoritam, 2005.)
- roman Gola vučica (VBZ, 2007.); The Naked She-Wolf (Hade Publ. London, 2013)
- roman Crna vreća (24 sata, Balkan noir, 2015.)
- roman Lice iza ogledala (24 sata, Balkan noir, 2017.)