ŠKOVACE I ČENTRIN
kamo god se ubrneš,
ko livo, ko desno, i
naprid i uzada, sve je
puno štramci, priškuljanih lonci,
želiza i rže, razbijeno okno na travi
strže,
spod pini, poli mora, zuz čestu,
u hladu se škovace hlade, umisto
da ne čistoj zemlji restu mlade…
Božić nan je blizu, fuzu se dani,
korte zapuštene, pokrija hi mraz rani,
ni u hižah niš bolje ni, aš hi snažiti drugo nima ki,
Fuma je inkolane čentrine na vetrinu petala,
za novu metlu kupiti, šoldi ni imala,
pak je nervoža cili dan brontulala,
na banak tavaju crlenu hitla, pokle je
malo bolje na nogah stala…
ne bacilja se čuda kaj nikad,
lampadine i koltrine zaplešu na vitru katrkad,
čentrin na prahu i paučini muči,
suseda to ne pježa pak z rukami mlati i škrači…..
Denis Kožljan
O autorici: Denis Kožljan rođena je 13. 08. 1961. u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvijetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.
hvala, osobno mi je draga ova pjesma