NEULIZNI VERSI
Rekli su mi da se neki dužnosnici ljute
Što im pjesme posvećujem, a ne ljubim skute.
Moram reći da su ljudi sto posto u pravu,
Jer ja sam vam mokrom krpom udaren u glavu.
Godinama pisao sam verse i sonete,
Koje čitat nije htjelo čak ni moje dijete.
Knjige su mi sakupljale prašinu po kući,
Pa sam potez radikalan morao povući.
Prestao sam zapisivat pjesme o ljubavi
I naskroz se posvetio poetskoj zabavi.
Sad umjesto elegija pišem parodije,
Koje narod mnogo voli jer ih razumije.
U vremenu demokratskom sve je dozvoljeno,
Što je dobro zakuhano i još zapapreno.
Ko se želi okititi državnim častima,
Mora kožu premazati svakakvim mastima.
I trpjeti kritičare koji mane kude,
Jer se oni tako bore da nam bolje bude.
Političar nije dobar kad mu humor smeta,
On ne smije biti grobar piscima pamfleta.
Zato molim dužnosnike neka se ne ljute
Što im smiješnu stranu gledam, a ne ljubim skute.
Pjesnici su umjetnici, a ne ulizice
Koji ljube, da prostite, svačije guzice.
Ivo Mijo Andrić
O autoru: Ivo Mijo Andrić, rođen je 17.11.1948. godine u Čanićima kod Tuzle. Završio je Fakultet političkih nauka i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Od 1969. radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i državnim institucijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Umirovljen je kao samostalni umjetnik pri HZSU u Zagrebu potkraj 2008. Književnim radom bavi se duže od 50 godina. Književnim i stručnim radovima zastupljen je u više od 30 antologija, zbornika i stručnih publikacija u zemlji i inozemstvu. Objavio je više od 50 knjiga poezije, proze, drama, aforizama, epigrama, eseja i književnih prikaza, te više knjiga s područja zaštite radničkih i ljudskih prava. Književni radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, kineski, arapski, ruski, armenski, rumunjski, češki, slovački, slovenski i makedonski jezik. Među ostalim priznanjima, dobitnik je i međunarodnog priznanja “Naji Naman” za ukupan književni rad i doprinos, koje se dodjeljuje u Libanonu.
