Priča za velike i male mudroljupce 4
Pomogle su i morske vile
Tog lipanjskog jutra stari kamion lijeno se uspinjao zavojitom cestom uz more. Brm, brm, brm! Bio je to kamion koji je volio putovanja. U ovom je, iz kilometra u kilometar, sve više uživao zbog nekoliko razloga. Što se više uspinjao, udisao je svježiji zrak, imao je ljepši pogled na pučinu, a osjećao se i koristan. U reciklažno dvorište s druge strane planine vozio je punu prikolicu istrošenih automobilskih guma.
Kako bi što dulje uživao u pejzažu, zastane na jednom zavoju. No prije kočenja iznenada se zakašlje i gromoglasno kihne. Brmciha! Onda još nekoliko puta kašljucne pa se uz hropac zanese lijevo-desno i opet kihne. Brrrmcihaaa! Izgubio je ravnotežu, čulo se krc-krak, krc-krak, zavrludao je cestom kao da vozi slalom te završio s nosom u makiji podno planine. Prikolica se zanjihala, njihala se, njihala pa prevrnula. Gume s nje otkotrljaše se u more.
Slani valovi zapljusnu im lice. Prepale su se. Valovi su ih uz huku i buku nosili amo-tamo. No za tren su otkrile da je na morskim leđima uzbudljivije nego na kotačima staroga kamiona. U njemu ih je sve boljelo od drndanja, a od plivanja i ronjenja u morskoj vodi osjetile su se zdravijima i poletnijima!
Malo su na valovima surfale, malo se ljuljuškale. Maestral ih je umivao, a sunce milovalo. Njihaj amo, njihaj tamo, zaveslaj amo, zaveslaj tamo! Užitak!
Odjednom jako jugo uznemiri more i veliki pjenasti valovi nasukaju gume u plićaku. Zalutala u plićak i jedna skuša. Vrpoljeći se amo-tamo našla se stiješnjena između dviju guma. Pogleda lijevo, pogleda desno i začudi se:
– Juuh! Tko me to želi pretvoriti u palačinku?! Viii, gumaste ćelavice!? Ajme!? Što radite u moru? Mičite se s mene!
– Ma ne naguravaj se toliko, ribice, skušice! Nisi sama u moru! – razmaše se najbliža guma i oslobodi je svojeg zagrljaja.
– Ne šepiri se, jezičava gumo! Ti si zalutala u moooj, ne ja u tvoj dom!
– Skušo, gle! Zajedno sa svojom škvadrom trebala sam završiti u reciklažnom dvorištu i biti korisna na nov način, ali…
– Ponovno korisna?! Mm, jeee l’? – zainteresira se skuša. – Od riba nakon ulova jednostavno pripreme brudet, paštetu ili nas prže na žaru.
– Al’ imam prijedlog! – odmjeri je guma. – Kad te vidim ovako vitku, pomislim da bih jako uživala igrati hula-hup oko tvojeg struka!
– Ih! Ovako nešto glomazno i neugledno da posluži za ples oko mojeg vitkog struka?! Ma svašta jednoj gumi padne na pamet!
– Uostalom, ne igra mi se hula-hup! Još sam željna putovanja oceanima i morima. Doviđenja! – predomisli se guma i otpliva dalje.
U blizini se plesnim pokretima kroz vodu probijala hobotnica. Zastane i osluhne:
– Ma, kakva je to gužva?!
Znatiželjno istegne vrat i krakove te udari u tvrdu gumastu masu. Guma se svom silinom stropošta na nju. Jaučući i stenjući, hobotnica pokuša otkriti što je pritišće. Kad ugleda mrku sklisku gumu oko sebe, izdere se:
– Juuh, što se bacakaš po meni?! Ugušit ćeš me!
– Što bih te ugušila? Ja tako grlim. – reče joj guma. – Zar nisi željna ljubavi?
– Jesam, ali tvoje iskazivanje ljubavi vrlo je neobično.
– Ako nećeš da te volim, mogu ti poslužiti kao pojas za plivanje. – predloži guma.
– Dovoljni su za plivanje meni i moji krakovi! Tebi je mjesto u reciklažnom dvorištu. – odmahne hobotnica krakovima, zaroni pa izroni te zapliva kroz vodu.
No guma ju je slijedila.
– Hej-ej, hobotnice, uspori malo! Predomislila sam se. Ne želim biti reciklirana. Hajd’mo zajedno na put oko svijeta! – predloži.
– Ajoooj, pritisnule su me godine i nisam više pustolovka. – odgovori hobotnica i potraži odmor iza jedne stijene.
Guma poviče za skušom neka je pričeka. No pred gumom stvorila se zvjezdača te prozbori:
– Trebaš li društvo, draga gumo? I ja želim putovati.
– Hmm, mmm, draga zvjezdačo, dobro izgledaš, al’ nisi korisno društvo! Spora si i prekrakasta! Trebaš previše zamaha za plivanje uz mene!
– Al’, draga gumo, tako skladno plutaš po moru! Tvoja su leđa prostrana i meka, mogla bih se na njima odmarati promatrajući nebo.
– Ne dolazi u obzir, zvjezdačo! Zvučiš umišljeno! Voliš da ti se drugi dive! Voliš lješkariti i uspoređivati se sa zvijezdama na nebu!
– Zašto bi to bilo nešto loše?! Znam što želim! – samouvjereno će zvjezdača. – Ak’ te baš zanima, meni su putokaz moje nebeske sestre! Dobro bi ti došla moja orijentiranost u prostoru da se ne izgubimo.
– Zvijezde?! Ja da se izgubim?! – grakne guma. – Ni govora! I ja slijedim svoju zvijezdu. Osim toga, volim pustolovine. Nađi, draga zvjezdačo, sebi drugo društvo za putovanje! Ja ću se prepustiti morskoj struji, pa nek’ me nosi! Nestrpljiva sam upoznati nova mora i mornare. Doviđenja!
Krenulo je na putovanje još nekoliko guma. Ugodno je opet bilo slušati pjesmu valova i morskih vila, a iznad sebe krik galebova. Katkad su gume poslužile i kao odmor galebovima.
– To je život! – radovala se guma predvodnica. – Ugodnije je kad nas nose morski valovi, nego kad nam vreli asfalt danima brusi lice. Na kraju nas proglase ćelavicama i odbace. Ja uživam, drage sestre! Osjećam da se pomlađujem! Kako je vama?
No more se tog trena uzburkalo, valovi narasli i među gumama nastane vrpoljenje, cika i dreka. Neke su uživale, a neke su se bojale iznenadnih zagrljaja i poljubaca morskih valova.
Osim hobotnice, morski konjic, meduza i ježinac također su se našli u neugnom stisku guma. Nastao je metež. Čulo se jaukanje i pozivi upomoć. Morske životinje su se udružile i malo-pomalo oslobodile neugodnih zagrljaja automobilskih guma. I more se smirivalo. Vožnja na morskim valovima gumama je bila sve udognija.
Odlučile su se za daleku plovidbu. Ljuljuškale su se ljuljuškale, dremuckale i uz njihaj amo, njihaj tamo – zaspale.
Sanjale su da se približavaju dvorima morskoga kralja. Nisu ni primijetile kako je svaku jedna morska vila odabrala za lađu i razigranim zaveslajima promijenila smjer. Umjesto prema morskim dvorima, u naručju morskih vila plovile su prema obali.
Neke su se probudile nosom u pijesku, neke podbočene na obližnje stijene a neke usred smeća koje je olujni jugo katapultirao na plaže.
Stale su se protezati i uživati u izlasku sunca. Vjerovale su da uživaju gostoprimstvo morskoga kralja. Dok su se pripremale za jutarnju vježbu razgibavanja, okružila ih je grupa mladih ekologa.
Sezona kupanja samo što nije počela i u tijeku je bila akcija čišćenja morske obale.
– Koliko guma! – klikne djevojčica Mira. – Moja baka treba ih nekoliko. Poslužit će joj kao tegle za cvijeće.
– I moj dida treba ih nekoliko. – doda dječak Stipe. – Poslužit će mu kao štitnici za bokove njegove barke.
– I ja bih mogao ponijeti jednu. – javi se dječak Ivo. – Tata će mi od nje napraviti ljuljačku.
Mladi su ekolozi uz pjesmu, miris soli i maestral čistili obalu, a morske životinje nastavile su ploviti morem.
Nada Mihoković-Kumrić
O autorici: Nada Mihoković-Kumrić rođena je 23. 6. 1951. u Novigradu Podravskom.
Nakon završene gimnazije u Koprivnici diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a magistrirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Kao učenica osnovne škole i gimnazije surađivala je na radiju u emisiji Stigla je pošta i u dječjim listovima (Male novine, Kekec i Plavi vjesnik). Prozu za djecu, mladež i odrasle objavljuje od 1984. na radiju (Priča za laku noć, Priča za male i velike), u dječjim listovima (Radost, Modra lasta, Smib, Prvi izbor, Cvitak, Vesela sveska, Šalji dalje), tjednicima (Vikend i Arena), u časopisima (Književnost i dijete, Nagnuća) i drugim publikacijama (Zaprešićki godišnjak, Ljetopis grada Velike Gorice, Turopoljska čitanka, Maturanti staroga kova VI, Naš dom, Kc-Fokus, Super Magnum). Zastupljena je u nekoliko zajedničkih knjiga, čitanki i zbornika. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Nagrađena je drugom nagradom za dječju priču na natječaju Vesele sveske 1988. godine, trećom nagradom za igrokaz na natječaju Modre laste, također 1988., prvom nagradom za kratku priču na Književnom natječaju radnika 1986. i 1987. godine, trećom nagradom za kratku priču – satiru na Danima Slavka Kolara 2018. Prva knjiga Lastin rep dobila je nagradu „Mato Lovrak” za najbolji dječji romanu 1995. (do sada 5 izdanja). Godine 1996. objavila je zbirku pripovjedaka za mladež Mjesto pod suncem, 1997. roman za mladež Mrazovac (do sada 2 izdanja), 1998. roman za djecu Tko vjeruje u rode još (do sada 5 izdanja), 2001. roman za odrasle Prilagođeni, 2002. roman za odrasle (i) mlade Vjetar kroz kosu, 2006. zbirku priča za djecu Vrijeme je, 2008. roman za mladež Rep, ali ne lastin (nastavak romana Lastin rep), 2009. zbirku priča za mladež Uvijek nada, 2011. zbirku priča za djecu Kroz staklene oči, a 2015. zbirku priča za male (i) velike Imaš izbor, 2017. roman za mladež I onda se ponovo zaljubila, nagrađen nagradom „Neretvanska maslina“ 2018. Iste godine objavljuje i zbirku osvrta i ogleda Čitateljsko oko, a 2019. zbirku osvrta i zapisa o pisanju Spisateljsko oko i slikovnicu Što mrak i strah imaju s brojkama i slovima. Godine 2020. izlazi Igra zalazećeg sunca, zbirka priča za odrasle, a 2021. Lađa od srca, zbirka priča za djecu.
Roman Prilagođeni preveden je na engleski jezik pod naslovom Adjusted, a prema tom romanu Jacques Houdek skladao je istoimenu pjesmu, također na engleskom.
Od godine 2005. romani Lastin rep i Tko vjeruje u rode još, izlaze izmijenjeni i redizajnirani, kao i roman Mrazovac 2006. godine.
Romani Prilagođeni i Vjetar kroz kosu objavljeni su u digitalnom izdanju 2016.
Živi u Velikoj Gorici.
Kontakt: mihokovic.nada@gmail.com
