FOTOGRAFIJA: Ilićeva fotografija u naslovu stiha

Ilićeva fotografija u naslovu stiha

 

PIŠE I UREĐUJE: Denis Kožljan, dipl. educ.

 

“Gledao je oko sebe kao da prvi put vidi svijet. Lijep je bio svijet, bio je šaren, neobičan i zagonetan, bio je svijet! Tu je bilo modro, tu žuto, tu zeleno, plovilo je nebo i rijeka, stajala šuma i gorje, sve lijepo, sve zagonetno i magično, i usred toga on…“

H. Hesse

          Rečenica Hermana Hessea podsjetila me na vrijeme kada su moja djeca bila mala i kada su s čuđenjem istraživala svijet oko sebe. Istraživanjem osjetilima dobivali su informacije o različitim predmetima i njihovim svojstvima kojima smo pridruživali određenu riječ. Na taj način učili su o bojama, oblicima, odnosima, ljudima. U njihovu učenju uvijek je bilo prisutno čuđenje i radost u otkrivanju.

ŠTO MOŽEMO OTKRITI U FOTOGRAFIJI PANTELIJE ILIĆA

Fotograf Pajo Ilić kako ga prijatelji oduvijek zovu, od davnih dana odlazi u prirodu, da li formalno ili edukativno, uz svoj fotoaparat. On jednostavno žudi da objetktivom zabilježi njemu svojstvene motive maslačka, čička, planine, godišnja doba, neki duhovni događaj svog kraja ili običaj iz nekih starih vremena. On je čovjek skroman bez glamura pa stoga su i njegove fotografije jednostavne ali istovremeno toliko jake i upečatljive da čovjek stiče dojam da je u blizini tog časa uz taj motiv. Njegove su fotke kolaž toplih boja iz kojih izviru stihovi, liričnost i nije problem napisati poetični odraz njegovih slikovitih uradaka.

Što se tiče tehničkih detalja, Pantelija vodi brigu itekako da je kadar popunjen onim bitnim, detaljima koji će ljubitelje njegovih djela zaintrigirati već na prvu. Atmosfera fotografije odaje zapravo Ilićevu dušu, toplu, nježnu, skromnu ali i želju da se stari običaji nikad ne zaborave već prenesu na buduće generacije. On kaže kako voli jednako i fotke u boji ali i crno bijele, a poznavajući ga duže vrijeme, znam da su mu bliže srcu ipak crno bijele i mogu slobodno tvrditi da su one njegovo “drugo Ja”. Takav je Ilić, ponekad svojeglav ali svoj uvijek u svemu pa i u motivima koje bilježi u oko kamere. Istovremeno je altruist i želi svoje umjetničko znanje prenijeti svakome tko ima namjeru baviti se fotografijom ili snimati onako, iz hobija. Na njegovim djelima, posebno onim nagrađenim jasno je vidljiv taj njegov i samo njegov originalan stil stvaranja fotografije, on je u stanju zavući se u najmanju rupu i na vrijeme uhvatiti (primjera radi), mačka u lovu, bumbara u letu, oblake dok slobodno putuju nebeskim prostranstvima, ispratiti pokojnika i obred koji uz to ide. Tim potezima objektiva zaokružuje svoju umjetničku priču koja je pohvaljivana i od strane svjetskih žirija ali od domaće publike.

STIHOVI DENIS KOŽLJAN NA FOTO URATKE P. ILIĆA

SLJUBLJENOST FOTOGRAFIJE (P. Ilić) i STIHA (Denis Kožljan)

U SPEKTRU (D. Kožljan)

gori duša, smiješi se dan, tamo
u daljini ori se planina, jel to
Medvednik slavi jutro…
jesen u koloritu liječi umornu stranu,
tjera osmijeh, radost zamjenjuje tugu
koja ostaje iza visokih šuma,
ne može svatko da osjeti vrelu krv
što teče i budi jato ptica dok rosa umiva
livade i polja…prasak na vidiku,
slika koja priča tisuću riječi zapisane u bakoviti san…..

TEČE DRINA (Denis Kožljan)

Hladna i stamena, bijah joj u posjeti,
slušah njeno bilo kako kuca jako,
čujem glasove, žamor neki nepoznatog porjekla,
Drina je to, govore ljudi, rijeka što stoljećima spaja
nespojivo, umiruje patnike, ohrabruje bolesne,
rijeka kroz čiju površinu možeš vidjeti, pročitati knjigu,
jednog vremena prošlog i nacrtati najljepši kolaž boja,
Huk ove matice što zbližuje narode, zauvijek ostavlja pečat
onome tko joj se približi, tko je promatra, ostavlja neizbrisiv trag
jednog vremena u kojem zore i večeri pružaju ruku prijateljstva,
dok himna uz žice harfe nastavlja pjesmu i tjera suzu radosnicu na oko
čovjeka koji joj se približi, koji joj dodiruje površinu…..

 

CRNO BIJELI SVIJET (Denis Kožljan)

izabran od Boga, prisutan od prastarih vremena,
svijet satkan od bora na licu umornog seljaka,
teško za shvatiti ali taj isti čovjek negdje u svojim
njedrima sakupio snage i svira u svoju frulu,
ne posustaje, njegov je moto “Život, a ne smrt”…
promatram i osjećam tu želju i snagu , siromašnog
seljaka, divim se svakom njegovom osmjehu koji
liječi, svakom njegovom koraku koji ostavlja bez daha,
to je njegov i samo njegov svijet , crno bijeli svijet
kako ono kaže pjesma,
slušam je pažljivo, zanijemih na tren, a note starinske frule
i dalje pletu melodiju jednog drugarstva,
sklopljenog preko nabujale Drine….

PANTELIJA ILIĆ, FOTOGRAF, biografija: Rođen je 1952.godine u Loznici, Republika Srbija. Fotografijom se bavi preko 40 godina,ne komercijalno već iz ljubavi.

Od 2011-te učestvuje na kolektivnim izložbama kako u zemlji tako i u inozemstvu. Član Foto Saveza Srbije, postaje 2013-te i iste godine dobija zvanje Fotografa prve klase Foto Saveza Srbije (F1 FSS). Za sve te godine izlagačkog statusa sudjelovao je na preko 200 izložbi u preko 30 zemalja svijeta, na svim kontinentima. Primao je priznanja u vidu zlatnih, srebrnih i brončanih medalja kao i bezbroj pohvala i certifikata od strane žirija. Iza sebe ima 3 samostalne izložbe kao i jednu na gradskom šetalištu.

Isključivo se bavi tematskom fotografijom gdje spadaju kategorije: life, portreti, priroda kao i eksperimentalna fotografija. Najdraži brend su mu crno bijele fotografije, koje ga, kako i sam kaže podsjećaju na jedno razdoblje koje je iza nas. Upravo su te fotografije i više zapaženije kod žirija.

Glavni okidač za ovaj hobi Pantelije Ilića je prvenstveno ljubav prema fotografiji kao i želja da nešto vrijedno ostavi iza sebe kao primjer budućim generacijama. Čari bilježenja svijeta objektivom su; upoznavanje novih ljudi, foto safariji kao i učenje od drugih iskusnijih kolega. Nije poanta tek pritisnuti okidač foto aparata i misliti da ste u tome uspjeli. Poanta u svemu tome je svakako i prvenstveno izabrati kadar i kompoziciju, misleći pri tom šta želite ispričati tom fotografijom. On svakom fotografijom zapravo priča neku priču promatraču, ostavljajući ga u dilemi stvarnosti po kojoj onda on presudjuje da li je u pravu ili ne.

Pajina najdraža i najstarija fotka koja je puno puta nagrađivana i pohvaljivana je “RATKO FRULAŠ” koja predstavlja jednog običnog čovjeka, seljaka, a kojega je težak i surov život doveo do narušenog zdravlja. U njegovo lice kao i lice njegove supruge, Pantelija je urezao sve tragove mukotrpnog vremena zvanog “život seljaka.”

Ilić također obožava slikati portrete zbog jednostavnog pogleda u dušu tog modela i gdje se mogu pročitati sve karakteristike, emocije i događanja unutar čovjeka kao takvog.

Slijedeća fotografija koju Pantelija Ilić ističe te koja za njega ima posebnu draž je “PIJENJE NA GUMU” gdje je predstavio svog pokojnog ujaka. Kroz mnogo fotografija, posebno portreta, majstor Pajo je htio slikom opisati karaktere mnogih dragih ljudi kojih više nema ali su oni također ostavili pečat vremena u kojem su živjeli i djelovali.

“Sve fotke su mi na neki poseban način drage”, zaključuje Pantelija smatrajući da bilo na kojoj izložbi se našle, da li u domovini ili svijetu, govore mnogo i specifično kako o samom autoru tako o motivima njegova objektiva.

“Fotografijom ću se baviti dok budem mogao te da na neku način pomognem mladima da se motivišu i da shvate da je fotografija jedan vid komunikacije sa emocijama”.