„Glas učitelja“ – Kahlil Gibran
„Bit je života život sam, koji ne počinje u maternici niti završava u grobu. Godine koje prolaze, samo su trenutak u vječnom životu. Svijet tvari i sve na njemu u usporedbi s buđenjem, koje mi nazivamo strašnom smrću, nije ništa drugo doli san.“ (Iz priče Učiteljeva smrt)
Naslov: Glas učitelja
Naslov izvornika: A Master’s Voice
Autor: Kahlil Gibran
Broj stranica: 125
U zbirci priča svjetski poznati Kahlil Gibran u svojem poznatom stilu upušta se u avanturu promišljanje smisla života. Njegov stil pisanja, o temi koja filozofski gledano može biti zahtjevna i teška, je pitak i dubok što čini čitanje filozofskih tema kao čitanje poezije.
Kratke priče prožete su razumljivim i pitkim filozofskim uvidima u smisao života i ljudskog putovanja. Teme priča ponekad su jednostavne i uobičajeno obične kao što je patnja učitelja za jednom ženom. Ljubav prema ženi jednog učitelja, Gibran opisuje izvan okvira ljubavi dvoje smrtnika i odlazi puno dalje. On odlazi do poimanje samog Boga, svemira i atoma što nam ukazuje autorove tendencije i misli, a one su uvijek sezale više i dalje od materijalnog života. Gibran je bio pisac „duše“ i zato često u njegovom pisanju čitatelj može naći hranu za svoj duh.
Gibranovo pisanje kratkih priča je poetsko; „Moje je srce prepuno vina mudrosti. Dođite, svi koji ste žedni, pijte i utažite svoju žeđ.“… i često simboličko i prepuno metafora.
Ponekad jednostavno opisivanje može čitatelja zamoriti, ali dirljive i metaforičke Gibranove riječi ipak na kraju stavljaju pozitivan dojam i lakog čitanja.
Osim čestih duhovnih izleta, Gibran se osvrće i na ovozemaljske odnose koji su i danas aktualni: „Da li si političar koji misli: ‘Iskoristit ću svoju državu za vlastitu korist’? Ako je tako, tada si parazit koji živi od drugih.“
Osnovna tema knjige „Glas učitelja“ je život. Samom životu posvećene su sve priče u knjizi, svaka na svoj način.
„Život je otok u oceanu usamljenosti.“
Kratke priče koje pogađaju bit zainteresirat će većinu čitatelja svojim životnim temama koje su poetski i duhovno gledajući dublje napisane. Isto tako zaintrigirat će i priče koje su tematske čisto duhovno filozofske tematike (npr.: Mudrost i ja). Neke od priča koje možemo naći u knjizi su „O žrtvama ljudskih zakona“, „O božanskosti čovjeka“, „O glazbi“, „O mudrosti“, itd.
Gibranove misli su svevremenske. One su opomena, nadahnuće i izvor mudrosti. Zaobići njegova djela je gubitak za svakog ljubitelja knjige, pisane riječi i mudrosti utkane na papiru. Gibran ponekad pojednostavljeno opisuje stvari, ali vrijednosti njegove pisane ostavštine je neupitno blago za sva vremena. Sve što je pisao u prošlom stoljeću danas je aktualnije nego za vrijeme njegovog života, stoga njegove riječi i danas odjekuju opomenom i nadahnućem današnjem čovjeku.
„Jesi li vojnik kojeg su kruti zakoni čovječji primorali da zaboravi na ženu i djecu i ode na bojno polje POHLEPE, koje su tvoji nadređeni krivo nazvali DUŽNOŠĆU?“…
“Vrata su Gospodova srca otvorena širom, a mi se grčevito držimo zemlje. Gazimo po kruhu života, dok nam srce muči glad. Kako je život dobar prema čovjeku, a kako je čovjek udaljen od života.“
O autoru: Khalil Gibran (1883. – 1931.) je libanonski pjesnik, književnik i umjetnik. Kao mladić emigrirao je s obitelji iz Libanona u SAD. Poslije Shakespearea i Lao Tze, Khalil je treći najprodavaniji pjesnik svih vremena. Najpoznatiji je po književnom djelu Prorok. Rođen je u Libanonu u Maronitskoj obitelji. Kao mladi otišao je živjeti u SAD. Osim što je pisao bavio se je i slikanjem. Studirao je umjetnost u Parizu. Prvu knjigu na engleskom jeziku (Luđak) izdaje 1911. godine. Umro je od ciroze jetre. Postigao je svjetsku slavu najviše zahvaljujući knjizi „Prorok“ koju je napisao pod utjecajem Nietzscheovog djela „Tako je govorio Zaratustra“ kojim je bio oduševljen. Njegovo tijelo prenijeto je u njegovo rođeno selo Bašari (u današnjem Libanonu) gdje danas postoji muzej posvećen njegovim djelima.
