Centar kulture predstavlja radove Marije Grabar.
Osvrt na slike Marije Grabar piše Edita Janković Hapavel, ravnateljica, viša kustosica:
“Marija Grabar je u svijet umjetnosti zakoračila vrlo rano. Spontano, zahvaljujući slikarstvu svog oca. Kako i sama kaže, otkako zna za sebe, crtanje, a potom slikanje, privlačili su je i koristila je svaki slobodan trenutak da im se posveti. Istina, rijetki su danas takvi koji još od malena znaju što će biti njihova životna preokupacija. Marija je slikanje shvatila kao svoj životni poziv, slikanje je dio nje i ne odvaja se od svog štafelaja. Iako prve poduke tehničke naravi dobiva od oca koji je prepoznatljiv po naivnom likovnom izrazu, izazov i želja vuku je da likovni jezik i tehniku usavrši, a ne da ostane u okvirima bez poučavanja likovnih elemenata forme. Akademski pokušaji, nažalost, ili sreću, Mariji ne daju mogućnost da upravo tamo počne izučavati likovnu umjetnost. No, to joj upravo daje još više poticaj da bude uporna i stekne svoja prva likovna znanja u drugom likovnom okruženju.”
“Nekoliko godina kasnije, (koje li slučajnosti), biva pozvana da ponovo dođe na Akademiju, slučajnim uvidom u njezin likovni opus.
No, ona je već krenula drugim putem, možda bržim. Tko zna kako bi tada sve završilo? A sada više nije ni važno. U toplini svog doma u Velikoj Mučni, mjestu nedaleko Koprivnice, nastaje niz kompozicija, uglavnom pejzaža, mrtvih priroda. Ova skromna, samozatajna slikarica ističe kako je svoj slikarski uzor našla u Bukovčevim kompozicijama.
Izgradila je samosvojan stil, prepoznatljiv upravo po savršeno svladanoj tehnici koji je postigla upravo izvježbanošću ruke. Njeni krajolici isprva su svedeni samo na pejzaže, a potom svoj vidokrug proširuje na krajolik sa širokim prostranstvima sela, kuća. Idilični prizori seoskih kućica, dvorišta, puteljaka dobivaju svoje puno značenje u slikarski savršeno postignutim osjećajem atmosfere. Slikarici to, naime, i nije strano jer koristi često trenutke da izađe u prirodu i oslika je upravo tamo.
Hiperrealizam postaje jedan od njezinih osnovnih stilskih odrednica.
Najočitiji u temama uzetih iz svog okruženja, svoje neposredne blizine.”
“Iz njezine umjetnosti ocrtava se predan pristup, ne zapadajući ni u kom trenutku u komercijalno. Njeni pejzaži dobivaju punu dimenziju. Uranja nas u prirodu i stvara u nama osjećaj spokojstva, sjećanja na idilične prizore seoskog života. Teme su to kalničkog kraja s kravicama, guskama ili ovcama na ispaši. Lakoćom svladava tonske izraze, postižući ljepotu krajobraza uronjenog u magičnu svjetlost. Promatraču neće biti teško otkriti radi li se o jutarnjem, podnevnom suncu ili onom u predvečerje (Guske u predvečerje, 2007., Kalnički kraj, 2008., Cvijeće u Gabajevoj Gredi, 2011.). Promatrajući, osjećamo da smo i mi dio te slike i osjećamo tu toplinu.
Ljudskom liku daje puno značenje, ocrtavajući ga perfekcionistički (sl. Večernji smiraj, Rajnovo stado, 2012.). Ono što će zasigurno zaustaviti pogled svakog promatrača kompozicija je Moja baka, 2013. Meki suptilni potezi lika starice u sjedećem položaju i lik mačke neće nas ostaviti nimalo ravnodušnim pred savršenim potezima.
Njezina tematika i prizori podsjetit će nas na hrvatskog slikara druge polovice 19. stoljeća Nikolu Mašića upravo po plenerističkom načinu slikanja i preciznosti tehničke izvedbe. Promatrajući tu danas gotovo iščezlu idilu, pitamo se kakvi bi bili odjeci u ono vrijeme ove mlade slikarice? Danas u vremenu brzine, stresova i otuđenosti čovjeka, Marijini prizori pružaju smiraj i nostalgično sjećanje na prizore kakvih gotovo da i nema. Zahvalni smo joj na tome!”
O autorici: Marija Grabar rođena je 29. lipnja 1980. u Koprivnici. Osnovnu školu završila je u Sokolovcu, a srednju školu u Koprivnici. Godine 2001. završila je Autorsku školu slikanja u Zagrebu u klasi akademskog slikara Gorana Petracola. Slikarstvom se bavi od svoje šeste godine, kada je od oca počela dobivati prve pouke iz slikarstva. Godine 1993. prvi je put izlagala samostalno u Osnovnoj školi Sokolovac. Nakon te izložbe počelo je njezino intenzivno likovno stvaralaštvo te je slikarstvo postalo njezino životno opredjeljenje. Godine 2011. na susretu likovnih stvaralaca Hrvatske za svoju sliku „Cvijeće u Gabajevoj Gredi“ dobiva pohvalnicu Hrvatskog sabora kulture. Pohvalnicu za likovno postignuće Hrvatskog sabora kulture dobiva i za slike „ Moja baka“ (2014.), „Većernji smiraj“ (2015), „Bakine kokoši“ (2016.), „Moja bilogora“ (2018.) „Seoska idila“ (2019.) i ”Moj micek na bačvi” (2021.). Na 33. susretima likovnih stvaralaca Hrvatske za sliku „Zimske radosti“ dobiva nagradu za najuspješnije likovno djelo (2017.) Hrvatskog sabora kulture (prva nagrada od 308 radova pristiglih na natječaj). Nagradu za najuspješnije likovno djelo Hrvatskog sabora kulture dobiva i 2020.godine za sliku ”Romanova majka”. Do sada je organizirala dvanaest samostalnih izložbi te sudjelovala na više od 100-ak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih se izdvajaju sudjelovanja, na FISAIC – Fédération Internationale des Sociétés Artistiques et Intellectuelles de Cheminots, Art Exhibition salon Paris 2008., Wien 2016., Gent 2018., Bad Salzuflen 2022. te osvajanje diplome na 30. FISAIC Internationale Kunstausstellung, Stargard Poljska 2014. Članica je HZSU-a, HDNU, Udruge željezničara slikara Plavo svjetlo Zagreb, likovne udruge Podravka 72, i Udruge Sokolovački likovni krug, s kojima aktivno izlaže na skupnim izložbama i sudjeluje u humanitarnim akcijama i kolonijama.
SAMOSTALNE IZLOŽBE:
1993. Sokolovac, Osnovna škola
1993. Koprivnica, Podravka
1995. Koprivnica, Srednjoškolski centar
1999. Koprivnica, Podravska banka
2001. Velika Mučna, Područna škola
2002. Zagreb, Galerija u predvorju
2006. Zagreb, Galerija u predvorju
2007. Križevci, Galerija Gradskog muzeja
2009. Sokolovac, Općina
2013. Đurđevac, Muzej grada, Galerija Stari grad Đurđevac, izložba pod nazivom „Moj zavičaj“
2016. Šentjur, Slovenija, Galerija Zgornji trg Šentjur, izložba pod nazivom „ Ljepote moga kraja“
2021. Zagreb, Galerija ”Zvonimir” Morh, izložba pod nazivom ”Marijina arka”
e-mail: marija.grabar@email.t-com.hr
