Učitelj – pjesma lavova
O učitelju,
Ti koji krotiš lavove,
I ostale zvijeri britke,
Javi se
Da čuješ novosti, kritike…
Ima li među zvjerima pitomaca
Ili su sve iz istog divljeg poroda…
Pitanja mnoga
Nižu se, sva u potrebi da dokotrljaju se
Do istine…
Jer nije pitom lako biti,
Kad u divljaštvu živi se…
Tek potreba sjajna ostaje da
Gori- možda jednom i- dozori!
Divalj u pitomom
Il’ pitom u divljem bit?
Što teže je- pitam se…
U kročenju učitelju-
Pomoć daj!
Il’ kročenje preokreni-
Nek’ bude učenje…
Snage, strpljenja daj, i
Pomagaj, pomagaj!
Ti krotitelju lavova mladih
Daj pomoć sile više
Jer inače tko zna
Što se piše, što se piše…
Ići, ići, sunce zlatno
Dostići, dostići…
Tko zna gdje, sve su
Nedosanjane bajke…
Kamo ići
Kad jednom osjetiš bič na koži
Bježati, ili čekati
Da te draga
Ta repina tamo nekog
Dlakavog stvorenja nemilog…
Ići, ići…
Sunce zlato dosegnuti…
Lavove ukrotiti.
Dobrotom, tugom, zloćom, istinom…
Tko zna čim?
Nečim. Nekako.
Andreja Sedak Benčić
