Sve je počelo na nebu, da bi se prelijevalo na planet Zemlja
Zatvorila su se vrata njene male sobe i mama je otišla, zazivajući tatu da je pričeka.
Otputovali su na par dana, bit će sama cijeli vikend i duže. Bio je 3. svibnja, imala je 18 godina, udobno se namjestila u svom krevetu, uzela “Gričku vješticu” i nastavila je čitati.
Sve je bilo baš onako kako treba: mir, vani sunce, maj u svom kraljevsko proljetnom ruhu caruje planetom, a Light leži u svojoj sobi, sama, sa knjigom u rukama i dok je čitala kako Nera, prerušena u vješticu, prvi put susreće Sinišu i dok je čitala sve te vatrene riječi, krilati prijatelj se polako spustio i pomilovao njene lijepe zelene oči.
Između tihog uzdaha, između tanke crte stvarnosti i sna, ušla je u plavu šumu neobičnih cvjetova, neobičnog drveća i neobičnih bića. Još uvijek držeći u ruci ”Gričku vješticu”, magično ju je privlačilo cvijeće koje je svijetlilo. Zadržala se kraj jednog, dotaknula ga, ali je isti tren nestao. Dotaknula je i drugi cvijet, i on je nestao, a Light se nasmiješila osjetivši kako joj dah miluju zlatne zvjezdice što su se odjednom počele spuštati na njenu dugu plavu kosu.
Zapitala se:
– Gdje se nalazim?,
a odgovor je stigao isti tren:
– Nalaziš se u svom snu.
Osjetila je da treba krenuti dalje, a neobično plavo lišće doticalo je tlo, njene ruke, odjeću, kosu. Iz nebeskih sfera su dopirali zvuci harfe, a kroz Light je prostrujala milina osjećaja da baš tamo pripada, u tom svijetu svog sna i dok je polako hodala plavom šumom, nailazila je na drveće neobičnog oblika i ploda, oko nje su oblijetali šereni leptiri, veliki kao ptice, a ptice su sjedile na srebrnim granama i pjevale ljepše od anđela, ljepše od morskih sirena, a najljepše što je u životu ikad čula, bila je udaljena glazba iz harfe.
Iz tog božanskog instrumenta se čula toliko zanosna glazba, da je Light u tren zastala kako bi što bolje čula prekrasnu melodiju i kao da je razumjela taktove glazbe bez riječi koji su govorili o čarobnoj ljubavi dvije nerođene duše.
Iz tog magičnog trenutka probudio ju je šum, okrenula se i pogledala: ispred nje su stajale dvije nerođene duše, dva astrala, nježno se držeći za ruke i smiješeći se međusobno jedno drugom i njoj.
U duši je osjetila milinu, raskoš boja i toplinu bezvremenske ljubavi kad je vidjela svoju dušu sa voljenom osobom. Točno je znala, da je to njena duša i duša voljene osobe koje je srela u tom čarobnom svijetu plave šume i jedno i drugo su joj se naklonili, pozdravili je i bez riječi uputili rečenicu:
– Sad nas vidiš, kakvi smo, a bit ćemo takvi i kad dođemo k tebi i njemu. Zato, ostavi ovaj trenutak u svom srcu, tako da možeš prepoznati njega, a da i on po tom tragu može prepoznati tebe!
Znala je, da je to poruka za nju, za njenu budućnost, ali i za njenu prošlost. Dva astrala, te dvije nerođene duše, ispričale su joj da će dugo, dugo lutati sama i da već dugi niz stoljeća luta sama, ali i da je došao trenutak kad su svijetli bijeli anđeli odlučili, da je došao kraj tom njenom lutanju.
Iz dubokog mira, otkud dolaze njihove odluke, svijetli bijeli anđeli su dogovorno usmjerili put njene sudbine prema sudbini druge duše koja je isto tako dugo lutala sama i koja je tražila nju kao što je i Light tražila njega.
Light je zadrhtala u sebi na takve neizgovorene riječi, znala je da je to oduvijek spavalo u njenom srcu i znala je, da nešto nedostaje u njenom životu. Sjećala se svojih prošlih života, sjećala se svog lutanja, čudnih ljudi sa kojima je dijelila sudbinu i sjetila se svoje duše kako je u tamnim noćima prolila biserne suze i zarekla se, da više nikad neće lutati, nego čekati.
Dvije duše su se nasmiješile, jer su točno razumjele njene misli i vidjele su njen životni put u kaleidoskopu sjećanja. Nije ih pitala kad će se to dogoditi, hoće li to biti u ovom ili drugom životu, jer joj to nije bilo važno. Bio je važan taj trenutak viđenja i spoznaje i taj trenutak je bio tako blistav i dragocjen, da budućnost uopće nije bila važna, već taj trenutak spoznaje, taj trenutak sjećanja i taj trenutak objave.
Light je znala i osjećala tu ljubav koju su dvije duše osjećale jedna za drugu i prema njoj. Zakoračila je, naklonila se lagano prema dušama i krenula dalje, a u tom trenu je začula prekrasnu glazbu harfe koja je bila sve jasnija, opojnija i mekša.
Kad je otvorila oči, knjiga “Grička vještica” je ležala na njenom srcu, a Light je osjećala da su se sve te divne riječi iz knjige slile u njeno srce i krenula je putem zvijezda do zlatnih vrata svoje sudbine.
Mislila je, da se ne zna što se dalje dogodilo sa njom ida se ne zna je li srela dušu iz svog sna ni da se ne zna je li živa ili nije. Zna se samo, da je zauvijek ostavila trag u svakome tko je ovo čitao, jer svaki put kad se zakorači u čarobni svijet mašte i snova, može se sresti nju i dvije duše kako pričaju i slušaju nebesku glazbu božanstvene harfe, ali to nije bio kraj priče.
U tom trenutku čovjek se osjeća kako svatko tko zaranja u čarobne dubine svog podzemnog oceana tamo može naći prekrasne trenutke i inspiracije kao što ih je i autorica ove priče našla baš tog dana, 24.11.2010. godine.
Kako je napisano na početku knjige: “Sve je počelo na Nebu, da bi se prelijevalo na planet Zemlju”, tako su duše odlučile spojiti svoje živote, ali ne u mladim danima, već onda kad će biti dovoljno zreli, da bi jedno drugo prihvatili.
Light je lutala životom, zaljubljivala se, udala se dvaputa. Imala je velike ljubavi, ali sve je to bilo kratko. Osjećala je da joj nešto nedostaje, osjećala je da su svi ti ljudi samo prolaznici kroz njen život i da čeka “onog pravog” kako ga je u sebi nazivala.
Rastava od prvog supruga bila je bolna, tužna, ali morali su se rastati, Light je znala da im nije suđeno, iako je on bio njena prva ljubav. Teško je podnosila to vrijeme nakon rastave 1979., sve više je bila sama, odlazila je na posao, vraćala se kući, čitala je, slušala glazbu, sjedila na ležaljci u svom dvorištu.
Tako je srela i svog zaručnika, susjeda sa kojim je provela pune 4 godine. Opet je bila zaljubljena, ali nešto je nedostajalo.
1981. se pojavio jedan mladi čovjek, ukrao joj srce i misli, ali su se brzo rastali. Nakon dvije godine on je nesretno poginuo i Light je opet bila sama.
1984. srela je jednog čovjeka, jako sličnog tom poginulom dečku i nakon 3 mjeseca se udala za njega. Ostala je sa njim 7 godina u braku, ali taj brak je bio sve samo ne sretan. U tom braku je zavoljela svog prijatelja sa kojim je provela 11 godina i nakon tog rastanka koji je bio težak i kao bolan nož u njenim leđima, ostala je sama dugih 6,5 godina.
Osjećala je, da će se “onaj pravi” pojaviti i počela je pisati veliku knjigu poezije “Sjena duše”. U tu knjigu je pretočila sve svoje misli, svoje stihove je obojila plavom bojom one boli koja se slijevala niz njena leđa kad je dobila nož u ta leđa onim čudnim rastankom.
U srpnju 2004. na jednom plesu je srela jednog čovjeka plavih očiju. Plesali su i kad ga je pitala zašto je baš nju izabrao od svih, odgovorio je:
– Neko svjetlo je padalo baš samo na tebe i morao sam ti prići.
Light je osjetila nešto u srcu, a na Veliku Gospu 15.08.2004. je počela zajedničkim putem ići sa tim čovjekom.
Bilo je nešto nježno u njemu: duša mu je bila razlomljena, tužan, blag, dobar, duša mu je bila mekana kao bijelo krilo anđela i Light je znala, da ovo nije ništa slučajno i znala je da je to taj čovjek, “onaj pravi” koji je konačno došao u njen život.
Puno godina kasnije spoznala je, da je sve počelo na Nebu i prelilo se na planet Zemlju. Dvoje anđela su se sreli u kasnijim godinama. Jedan anđeo čuva drugog anđela koji se brine o prvom anđelu.
Oboje su rođeni u istom gradu, oboje su se kretali na istim mjestima gdje se plesalo, a nisu se sreli. Oboje su možda prolazili jedno kraj drugog na tim mjestima, ali se nisu privukli. Sudbina ih je odlučila spojiti onog trena kako su se njih ove duše dogovorile na Nebu.
Interesantno je, da je Lightin dečko poginuo ispred hotela gdje je njen sudrug sa Neba radio dugih 17 godina. Kad su kasnije pričali o tome rekao je, da se sjeća tog tragičnog događaja, jer je baš taj dan bio na poslu.
Interesantno je, da je Lightin zaručnik-susjed sa kojim je bila zaručena 4 godine, radio zajedno sa prijateljem njenog sudruga sa Neba i taj prijatelj se sjeća njenog zaručnika kao dobrog i poštenog čovjeka.
Sve su to neke čudne koincidencije koje to i ne moraju biti, ali kad sada gleda unatrag – ništa nije bilo slučajno. Ništa nije slučajno, sve je to odavno dogovoreno na Nebu, njihove duše su se dogovorile, da će biti baš ovako kako se i dogodilo.
Ispostavilo se, da stvarno ništa nije slučajno, jer se njen anđeo teško razbolio i sad je taj život podređen samo tome.
Light je otišla u prijevremenu mirovinu. To je bilo jedno čudno razdoblje: kao da ju je nešto tjeralo, da ide baš 31.12.2013. u mirovinu i otišla je. Krajem veljače 2014. stigao je jedan nalaz pa onda drugi, treći… tek 15.07.2014. je dobivena dijagnoza i Light je znala, da nije prenaglila time što je otišla u prijevremenu mirovinu, već naprotiv, sve je to tako moralo biti.
U međuvremenu je 13.02.2016. stigla i Maša, border collie i Light je znala, da je kojim slučajem bila zaposlena ne bi mogla nikako odgajati tako malo štene koje joj je donijelo toliko radosti i pomoglo, da šetnjama sa njom više ne osjeća bolove u kukovima kojisu je mučili godinama.
Kako god se gleda na te protekle godine, preispitivanja više nema, sve je bilo s određenim razlogom. Oni su jedno drugo “pokupili” na ovom planet Zemlja i to onako kako su se dogovorili kao dvije duše o čijoj čarobnoj ljubavi na nebu je i napisana priča.
Znači, ipak je svepočelo na Nebu, da bi se prelijevalo na ovaj planet Zemlju i često tako Light sjedi u sumračju razmišljajući o svemu, a onda čuje tihi šapat anđela koji joj tiho i intuitivno govori, da ne treba ništa preispitivati, jer se sve događa onako kako se trebalo događati.
Priča je objavljena u knjizi Priče iz noćnih tišina objavljene na stranici digitalne knjige.
O autorici: Jadranka Varga rođena je 05.05.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stručna sprema VŠS, ekonomista, udata, bez djece, a od 01.01.2014. je u mirovini. Poeziju piše od 1969. godine kad je imala 12 godina napisavši svoje prve 3 pjesme i od tad se nije zaustavila. Izdala je 15 samostalnih zbirki poezije plus 5 zajedničkih u digitalnom i tiskanom obliku i to su sve pjesme koje prožimaju cijeli njen život, okrećući je njoj samoj u taj jedinstven izričaj refleksivno-duhovno-ljubavne poezije, čije objavljivanje je krenulo na blogu: http://shadowofsoul.blog.hr/
Ovaj blog je nazvan „SJENA DUŠE“ po kojem je izdana i njena 1. samostalna zbirka poezije „Sjena duše“.
Sudjelovala je i na raznim domaćim i međunarodnim pjesničkim natječajima, a njene pjesme se nalaze i u raznim zajedničkim zbornicima sa tih natječaja. Članica je Hrvatskog književnog društva Rijeka, Braće Fučak 5a, 51000 Rijeka kao i mnogih pjesničkih grupa na Facebooku.
