Foto: Pixabay
Igrarije sna i jave
Uzmi me u kaput,
sakrij sasvim u sebe,
nek toplina struji našim
tijelima.
Ne zanima me istina,
večeras moje uši
čuju samo bajke.
Prožmi svoj oprosti
s dahom zaborava,
skroji sladak stih
nek razori odurnu javu.
Zapisat ću ga sutra
na zidu one zgrade
što osmijehe nam mami,
što sjećanja lukavo krade.
Pusti večeras tehnikalije,
bacimo se na igrarije.
Možda je posljednji put.
Marija Bagarić
